petak, 17. srpnja 2015.

Beč. 4. dio/ Vienna, part 4

Ovo je četvrti i zadnji dio priče o Beču. 
Koliko sam već puta spomenula da je bilo vruće? Bilo je vruće, a kako je i danas temperatura visoka, ne mogu ne misliti o tome :)
1896. Gustav Klimt i drugi umjetnici prekinuli su konzervativnu struju u umjetnosti i pokrenuli novi smjer, secesiju. Ovo je jedna od najpoznatijih zgrada iz tog perioda, popularno zvana i "zlatna glavica kupusa". Nije bila dobro prihvaćena kad je sagrađena, smatralo se da nagrđuje izgled Beča.

Naschmarkt mi je preporučio svatko, tko je bio u Beču prije mene. Odi tamo jesti, tamo obavezno uzmi poklone ljudima, super je mjesto i ima svega.
Naschmarkt je bio zatvoren. Valjda nikad dosad nije bio zatvoren, a kad sam ja došla tamo, dobro da se oni kolutovi granja nisu, ko u western filmovima, kotrljali ispred mene na povjetarcu (kojeg nije bilo).



So, this is the fourth and the last post about Vienna.
Have i already mentioned it was hot? It was, and since it is so hot today, I cannot but remind you about the temperature back then in Vienna.
In 1896 Gustav Klimt with some other artists stopped the conservative atmosphere in art and started the new one, secession.
And the building below is one among the most famous, also called "a golden cabbage" This building wasn't liked in the beginning, it was considered to be too ugly for the nice looking town.

And Naschmarkt, everyone who was in Vienna before, everyone told me Go there, eat there, have a coffee there and buy presents for dear ones there.
And when I came, the market was closed, which, supposedly, never ever happened before.
So we walked along this special market, and I expected ball of branches rolling around, just like in old cowboy movies, when there's only wind in town ( but here we didn't have wind, neither).

Otto Wagner jedan je poznatijih arhitekata, koji je u Beču, među ostalim građevinama, sagradio Majolicu. Prekrasna je. Nisam se mogla nagledati fasade, i drveća koje raste na prvom katu, po balkonima. Pogledajte, molim vas, ovu fasadu.


Otto Wagner was a famous architect, who built many buildings in Vienna, and one of the most popular is Majolica house. It is a beautiful building. I couldn't stop starring at it. The facade, the trees growing from the first floor balconies. Just look at this beauty.
When in Rome...u mom slučaju, nisam se bacila na austrijsku kuhinju, jer Austrijanci ljube vrste mesa koje ja ne jedem, pa sam dala šansu imigrantima, i mogu vam reći da azijske kuhinje znaju svoj posao. Osim što serviraju smiješno male porcije (ili je stvar u meni- volim pojesti da se osjetim sitom) za konkretne novce, hrana je zaista ukusna, a konobari su ljubazni i uslužni.




When in Rome..well, in my case, I didn't eat delicious Austrian cuisine, since they prefer ingredients I don't eat, so I gave a chance to the immigrants, and let me tell you, Asian cuisine is really good.
Besides they serve food in questionable size (or is it me?), the food tastes good and the service is excellent.
Ovo je veliki spomenik ruskim vojnicima u 2. svjetskom ratu, koji su oslobodili Beč, na Schwarzenbegplatzu.
Kad je nakon rata postignut sporazum kojim je odlučeno kako sve savezničke vojske napuštaju Beč, Rusi su inzistirali na spomeniku, i spomenik je napravljen. Tu je velika fontana i slavoluk, i navode se podaci koliko je Rusa sudjelovalo u "oslobađanju", te koliko ih je poginulo ( 17 000), i kako im je Beč zahvalan.

Zanimljivo je da su prve ideje o spomeniku nastale puno prije nego se sama bitka za Beč odvila. Puno je tu zanimljivosti oko spomenika, i Rusa, i Staljina koji je izgladnjelom Beču poslao 1000 tona graška, pa se ovaj spomenik, između ostalih, naziva i spomenikom grašku.



This is the monument to Russian soldiers who fought (and died) in the battle for Vienna, in the WW2.
There are many interesting things about this monument. It was planned even before the battle had started. After the war ended, and after the all armies left Vienna, the Russians insisted in building this monument that could not be removed, and so it stays there, a big reminder of important time in history.
It is interesting also that this monument has many names, one of them is the Peas monument.
When Vienna was "liberated" and people starved from hunger, Stalin sent 1000 tones of peas to help Austrians, and so the name came.

This place shows how other countries relate to things that happened in past, how it is possible to accept history facts and move on, something my own country still needs to learn.


I haven't seen even the half of places I had plans to visit, so I will most certainly come back again.

And on my way to Vienna, I was sitting directly behind the bus drivers, and had the pleasure listening to their 5 hour conversation ( I forgot my headphones). They didn't stop talking for 5 hours, these two guys.
I made the list of their most interesting thoughts, though it is way much more funny in Croatian.
One driver was the mastermind, he knew everything, no matter what the topic was. He knew everything about drugs, how they act on people ( he knew wrong), he had inside information about anything, and all his adventures were the most intense ones.
Besides that, his adventures lacked on reality and geography and culture information, so after 20 minutes it wasn't funny anymore, it was only too much.
They didn't stop talking and they oversaw the signs on the highway about the traffic jam waiting ahead, so bummed directly into the traffic jam, with these two who couldn't stop being surprised, because there wasn't a road sign ( sure it was, I saw three of them, big and blinking).
At the end of the road, the bus stopped and left us at the different location, so my Vienna story started in an unknown place in the middle of the night.
Luckily, everything else in this Vienna story was better.

Have a great weekend!


Beč je mjesto u kojem ni pola stvari nisam vidjela. Prepun je znamenitosti, prepun je povijesnih spomenika, a kako ipak ima vremenski duži odmak od zadnjeg rata koji su imali, razvio se odnos prema spomenicima koji mi, iskreno, fali kod nas. Ne sakrivaju dijelove povijesti, i koliko sam mogla zaključiti po muzejima i spomenicima koje sam imala prilike vidjeti, obrađuju ugodne i manje ugodne teme. Možda je zaista do vremena koje mora proći, da neka država sazrije dovoljno da ima hrabrosti nositi se s trenucima otprije.

A za kraj, priča s početka ovog putovanja, koju sam obećala još u prvom bečkom postu.


Na putu od Zagreba do Beča 5 sati sam slušala dvojicu vozača u neprekidnom razgovoru.
Postojalo je par minuta tišine, u trenutku kad je jedan vozač dao drugom vozaču svoj mobitel, da pogleda recentni porno uradak jedne manekenke koja je tih dana bila sveprisutna u medijima. Tih par minuta su šutjeli, a ostala 4 sata i 57 minuta su pričali, ono što bi im prošlo kroz glavu. Kao da prislonite mikrofom nekome na lubanju i slušate što to trči po nečijoj glavici.
Po mom odabiru, ovo su im bile top teme:
1. kako sam posve sam, kuiš, posve sam sam skinuo pod u stanu i sam sam složio pod, stari moj, kuiš
2. kako sam utovario laminat na svog golfa, stari, i znaš stari moj kak je golf sjeo? Do poda, stari moj!
3. kad je onaj vatromet na Savici (radi se o vatrometu na Bundeku), onda onaj cijeli oblak dima što bude, dođe meni u sobu. To ti je, stari, ko da ti 100 kila baruta eksplodira u sobi, kuiš.
4. idemo kuiš na vjenčanje rođaku i bit će tamo u Šibeniku. Tamo ti je neka katedrala, jesil to znao?
A na to drugi vozač kaže: ma daj, katedrala?
5. Osvrt na pornić snimku s moba, i nabrajanje droga koje su korištene na snimci, te poduže (upitno točno) objašnjavanje što koja droga čini, ovome koji se čudio katedrali.
6. prvome je majstor došao staviti klimu u stan, al vozač ima tak debeo zid na koji treba ić klima, da je majstor bušio od 8 ujutro do 11 navečer i nije uspio zborat zid, i majstor se htio bacit s balkona jer tako tvrd zid nikad prije nije vidio.

Jel vidite vi kako je meni bilo zabavno? Prestane biti zabavno nakon prvih  20 minuta, ostatak vremena žalite za zaboravljenim slušalicama.
Osim toga, toliko su se zapričali da nisu vidjeli jasne, svijetleće znakove zastoja na cesti, pa kad smo uletiti u gužvu, nisu se prestajali čuditi da kako je Stau ( štau- njem. gužva, zastoj), nigdje nije pisalo da je Stau (ne da je pisalo, blinkala su tri znaka trokuta na autocesti, ne znam što im je još trebalo, da im netko pokuca na šajbu?).
Osim toga, pitala sam ih gdje izlazimo, pitala sam ih ja i nekoliko još ljudi. Jasno i glasno sam pitala jel to ulica s određenim imenom. rekli su "da, da, je".
Nije bila. U ponoć, u nepoznatom gradu, uspjeli su nas ostaviti na drugom kraju grada.
Srećom, ne treba suditi neki izlet s prvih 5 sati u busu. sve ostalo je ispalo super, i sigurno ću se vratiti.

Želim vam svima ugodan vikend!


Broj komentara: 8 :

  1. Super, obožavam putopisne postove:)

    OdgovoriIzbriši
  2. Divan je Beč... Meni je žao što sam bila samo jedan dan i to na Adventu, rado bih ga posjetila u sunčanijem izdanju :)

    Vozači su koma, trebalo je to izdržati. Ja ne znam kako bih mogla da se ne ubacim i nešto sarkastično ne izjavim :D

    Nebeska

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vjerujem da i zimski posjet ima svoje čari, ali za vrijeme Adventa sve je više u božićnom duhu, vjerujem da bi izlet kroz godinu dao malo drugačiji uvid.
      A vozači..rijetko idem busom, ovo je baš bilo..neuobičajeno :D

      Izbriši
  3. Ove anegdote s vozacima su ne nasmijale, ali znam da se tih pet sati sigurno cinilo puno duzim zbog njihovih anegdota i svega...bec je prekrasan, ona zgrada s balkonima je i mene odusevila.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. divna je arhitektura, a i meni se sviđaju te fasade. Otto Wagner je dao sagraditi dosta toga, baš je učinio Beč lijepim.

      Izbriši
  4. joj koliko sve zvuči i izgleda divno. Bila sam tamo prošle godine, ali nažalost kada sam zmrzavala od zime :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ah, i ti si među ovima koji su se smrzli :D
      lijep je Beč, preporučam ga u nezimskom periodu ;)

      Izbriši

}, 10);