četvrtak, 8. listopada 2015.

Brazilka u busu/ A Brazilian girl in the bus



Vratila sam se s godišnjeg prije mjesec dana, no nekako nikako napisati taj zadnji, finalni post.

Na godišnji sam išla busom, jer sam htjela maksimalno iskoristiti slobodno vrijeme, pa sam na more išla usred noći, nakon posla.
A na povratku sam se opet vozila busom, i mada me zaposlenik na prodajnom šalteru karata na splitskom busnom kolodvoru uvjeravao da bus neće stati u svakom polju, lagao je nije rekao točnu informaciju i ipak se išlo magistralom cijelim putem. Ne volim dio kad idem busom ukrug oko Obrovca, imam dojam da ćemo se survati.

Sjela sam tamo naprijed, skoro pored vozača, a pored mene je već sjedila neka curka.
Strankinja. Nakon nekog vremena me pita koliko još ima do Zadra (sjela sam joj se u Trogiru).
Ispada da kasni na let. Putuje iz Dubrovnika, a krivo su joj u Dubrovniku objasnili pojedinosti oko vremena dolazaka buseva, gužva je na cesti, svi busevi kasne, i neće stići na avion.
A simpa neka cura, zapričale smo se i saznam kako je Brazilka koja živi u Irskoj, i imala je set neugodnosti na našoj obali. Između ostalog, pokrali su je na plaži, i htjela je ići na policiju, no domaći ljudi se je uvjerili da ne ide jer je naša policija nesposobna i sigurno joj neće pomoći.
I šta sad reći strankinji koja je pokupila takav set iskustava, i upravo kasni na avion jer su je uvjeravali u Dubrovniku da s kartom može sjest u bilo koji bus i da nema gužve na cesti i da će sve biti ok?

Krenem ja pitat vozače koliko nam treba, a treba nam više vremena nego ga ona ima.
Ispada da naš razgovor sluša barem pola busa, jer najednom svi kreću sa savjetima. Ovi koji govore engleski viču na engleskom, ovi koji ne govore engleski viču na na hrvatskom "reci joj..."..
I zaključimo svi skupa da će Brazilka prije stići na avion na zadarskom aerodromu ako krene tamo iz Biograda. Ja krećem guglat taxije u Biogradu, nalazim broj, zovem, provjeravam cijenu i koliko mu treba do aerodroma, da vidim može li stić- ta naravno da on može stići!! :) i skrećemo u Biograd da ju iskrcamo.

Tamo taksist već čeka, ispada da taksistu zna vozač našeg autobusa, na sav glas viče kako je to dobar taksist, ispada da sam nazvala onog pravog :) Ja joj ispisujem njegove podatke na neki papirić, ipak, za svaki slučaj, zaželim sretan put i ona ode.

Znam da je ovo ljeto bila priča o busu punom ljudi koji nisu reagirali na neku ružnu situaciju s djevojčicom i kartom. Ovo je bila potpuna suprotnost.
Super je bila pomagačka akcija. Nitko nije grintao i dobacivao pametne komentare, svi, od šofera nadalje, su kemijali kako joj pomoći, računali koliko ima kilometara od Biograda do Zemunika a koliko od Zadra do Zemunika, gdje je aerodrom, koliko se brzo treba voziti, kad je check in, hoće li uspjeti.

Možda je bila potrebna ona inicijalna sila, da netko krene a ostali se prikrpaju, možda, da nisam ja, bi pomogao netko treći, no to nije bitno. Bitno je znati da ima dobrih ljudi, da su ljudi voljni pomoći al nekad im možda nije ugodno iskočiti s rješenjem, i puno lakše ide kad se male ruke slože.
Bilo je tako dobro gledati sve te putnike, a prvi put smo se vidjeli, i možda i posljednji, kako djeluju, ne gledaju kroz prozor i ne prave se da ne čuju što se događa, barem prvih deset redova iza mene je imalo neki savjet.
Imam osjećaj da je potrebno ponekad samo biti prvi i istupiti, i rijetko ćeš ostati sam u pomaganju.

Nadam se da je taj dan uspjela odletiti iz Hrvatske, i sretno stići doma.




**********
I've come back from vacation 4 weeks ago, but I never had enough time(nor will) to write the last, final post about it. And there is a good story I want to share here with you.

I went to the coast by bus, because I wanted to use all of the time properly, so i took the bus in the middle of the night, right after my shift.
And on my way back home I took the bus too, and although the guy selling tickets in Split told me the bus will be not going along the coast, he lied was not telling the truth, so I was driving along the coast, which lasted 8 hours (instead of 4-5).

My seat was in front, right behind the drivers, and I set next to some girl.
At one moment, she asked me how much more will it take to get to Zadar. She explained, she is flying home to Ireland, and she's been travelling from Dubrovnik (the very south of Croatia) to the Zadar airport, but was'n informed correctly about bus lines and times' they arrive.
Due to traffic jams that happen every season here, because summer in Croatia means almost all roads are stuck with cars/buses (because tourism is a major thing here, and millions come to our coast and inland every years), it is nearly impossible for some bus to arrive on time.
The girl, who is actually from Brasil but lives and works in Ireland (she explained that to me), had a few incidents while spending her vacation here in Croatia.
And at the end, she was about to miss her flight!

So, I asked our bus drivers how long will it take us to get to Zadar (the town where she's headed to the airport). Bus drivers concluded there will be not enough time.
It seems, the rest of the bus was listening to our conversation, because suddenly half of the them started giving advises. People started calculating where should she go, to catch the flight. Part of them, who speak English, started talking to us, the rest, who don't speak English, yelled "tell her..", and everyone was into helping her.
We all together came to conclusion, it would be better to drop her off in another town. I googled the taxi drivers in Biograd town, found one and called him, discussed the price and the time he needs to drive the Brazilian girl to the airport.
Of course he can drive her on time! :)
The bus turned to leave her in Biograd, taxi driver was already waiting for her. And it turned out, our bus driver knew the guy, so I was at peace with sending a stranger to a stranger's taxi.

The atmosphere in the bus, where people, who never met each other before, and probably never will again, helped so fast, was so good. At least ten rows behind me and Brazilian girl, in our bus,  were trying to help. I know a few stories with similar situation where the result wasn't that good. I know people don't help each other always (or not that often).
But as far as I can tell, it often takes just one person to start, to step out and act. Other will follow.

I really hope Brazilian girl caught her flight on time and came back home.

Broj komentara: 7 :

  1. https://www.youtube.com/watch?v=3UZzP6hkD1Y Evo ti jedna dobra, stara i very relevant! I ja se nadam da je stigla doma bez daljnjih problema.
    Bas sam uzivala ovaj kratki, ali slatki post. Ti si jedna divna curica i ja bi ti se isto priljepila, trebala mi pomoc ili ne! I jos super kad ti se potrefi bus pun normalnih ljudi, a ne onih koji samo sole pamet. Si poslikala tako sofera i druge putnike i Brazilku sebi za uspomenu? Mislim da mi se nije slicno desilo. Ali uzivam putovanje vlakom, uvijek neke avanturice. Naravno, dobro je kad nisi na very tight schedule, pa ti se ne zuri nigdje.
    <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. nikog nisam slikala, ni ne znam kako se kokica zove:( bio je trentak kad djeluješ, a kasnije razmišljaš.
      sad sam si pustila pjesmu, divna je, hvala ti :))

      Izbriši
    2. Nema na cemu! Bas mi je drago da si me sjetila na nju. Jos nisam gledala Vlak u snijegu s muzem.
      I ja volim takve susrete sa strancima. I onda se podijeli nesto tako divno, a sve bez imena i personal details.
      Kamera i ja smo jedno- kao Japanac i kamera :-D :-) ; pa je to prvo sto mi padne na pamet. Energija tog dogadjaja zraci iz tvojih slova, a ja sam pohlepna za jos malo jer nisam bila tamo, pa bi sliku hehehe....

      Izbriši
  2. Bravo, Zuba! Divno je kad nekome možeš pomoći. Mislim da ima puno ljudi spremnih pomoći, ali se boje reakcije drugih pa radije stoje po strani. Ponekad sam i ja među njima :/ Isto tako ima i luđaka koji ne bi pomogli nikome, zajedljivaca i čini mi se da takvi dobivaju medijskog prostora pa nam se čini da su svi takvi oko nas. To ipak ne znači da mi ne trebamo djelovati i pomoći kad možemo. Ima ona... budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. slažem se, isto mislim da većinom u javnost dolaze primjeri osoba koje rade nešto negativno, dok jedna konkretna brojka zaista radi i pomaže i djeluje, ali nije valjda zanimljiva. i stekne se zatim dojam da nitko ništa ne radi, ne pomaže, ne priskače u pomoć kad treba..a zaista nije tako. Pogotovo u ovim krajevima, imam dojam da ljudi zaista pomažu jedni drugima, samo generalizacije satru, i stekne se kriv dojam da je ovo dio svijeta gdje su ljudi hladni i nesvjesni svojih bližnjih.

      Izbriši
  3. Super pričica! Drago mi je kad mogu pomoći, a još draže kad se drugi uključe :)

    Prema naslovu posta očekivala sam nešto vezano za depilaciju u busu :facepalm:

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Super je kad se više ljudi uključi, jelda? :)

      Očekivala si depilaciju? ahahahahahahaha :D

      Izbriši

}, 10);