nedjelja, 11. listopada 2015.

Ja, mup i ceste/ Me, police and the roads



Večeras ću vam pričati o sebi, o policiji, o cestama, i kako mi svi navedeni utječemo jedni na druge.

Prije par tjedana zaustavila me policija jer sam prebrzo vozila.
Vozila sam se D1 prema Zagrebu, imala sam divan vikend iza sebe, čistu cestu ispred sebe, sunce je zalazilo i crvenilo mi retrovizor, i onda je najednom iskočio policajac, ko kakva košuta, iz grmlja, i zamahao znakom stop. Ok, nije bio smeđ ko košuta, ali zamislite košutu s onim reflektirajućim prslukom.
Zaista sam prebrzo vozila. Ograničenje je bilo 50 km/h, ja sam vozila 70 km/h, a mogla sam, toliko policija dopušta, voziti do 61km/h. Tu cestu znam, ne znam zašto je takvo ograničenje, ali prihvaćam da su me ulovili u prekršaju.
Policajac je bio iznimno ljubazan, sve mi pokazao, sličicu mog auta, preogroman iznos i koja su pravila da se plati upola manje (na licu mjesta, ili tri iduća radna dana). Malo smo pričali kakve su kazne ako se vozi iznad 100 km/h (još gore).
Ja se inače telim po cesti. Sve me zanima i trudim se guštati u vožnji, i mene obično pretičete kad idete autocestom.  Ovo mi je prva kazna, a vozim od 18. godine.
No, ovo nije prvi ni jedini susret s policijom. Policajci su mi, inače, zanimljivi za gledati. To jest, uniforme su te koje su zanimljive (barem prije su bile).

Vrlo sam ozbiljna po pitanju sigurnosti u vožnji, i osim što sam zaista uvijek uvijek vezana, ne dam suvozačima da idu nevezani (neki pokušavaju ležerno objasniti da samo nek ja vozim i ne brinem, pa zgasim auto i pričekam dok se ne zakopčaju. Uredno su to ljudi dosta stariji od mene, ljudi odrasli u nekim drugim vremenima).
Ne pada mi na pamet piti i voziti, srećom danas (u Zg) ima taxija, a ja tako malo pijem da mi se zbilja ne da uopće igrat s takvim stvarima. I sad vi možda mislite kako nije bilo razloga za avanture s policijom. I u krivu ste!

Prije dosta godina, hajmo reć desetak, jedne večeri završavala sam s poslom. Bilo je iza ponoći, nije bilo žive duše na cesti, i ja sam svojim autićem, usred ničega, polukružno se okrenula preko pune crte i na pustoj cesti krenula doma. Bila sam naravno u krivu, cesta nije bila pusta, policajci su čekali iza grmlja (izgleda da nisam bila jedina koja je imala taj modus operandi, jer su čekali da netko zezne) i krenula je za mnom.
E sad, već sam rekla da sam bila umorna i da je bila noć. No, problem je nastao kad sam ja čula sirenu i rotirke i zaključila da policija juri jer lovi nekog drugog kriminalca, pa sam se ja prestrojila i ubrzala da im se maknem s puta.
Mda. Skužila sam najednom da netko vozi paralelno uz mene (policija) i da jedan maše stop lizalicom.
I tako, stanem ja, izađem, ova dvojica me gledaju i pitaju koji klinac radim, taman moji kolege prolaze za mnom s posla i trubkaju i mašu i zabavljaju se. Pokušala sam objasniti policajcima da ja jednostavno nemam um kriminalca, nisam bježala nego se sklanjala. Pokušali su mi naplatiti neku kaznu ali ja sam imala valjda dvije kune uz sebe, bankomata nije bilo nigdje u blizini (srećom), i na kraju su mi rekli da će me zapisati u neki svoj  tajni zapisnik, i da će ovaj put proći bez kazne, ali ako zajebem opet, bit ću kažnjena.
Postoji li to uopće? Zna li netko za tajni zapisnik? Nema? Dugo sam godina vjerovala da moje ime stoji u nekom zabranjenom zapisniku.

E sad, ako mislite da je tu kraj autoputešestvijama, za kraj jedna crtica s autoputa. Ovaj put nije uključena policija, ali uključuje mene i cestu.
Na dan kad se otvarala Dalmatina, službeno, nije bilo naplaćivanja autoceste. Taj dan vraćala sam se s ljetovanja, a navečer me čekala noćna smjena i zaista sam žurila (koliko ja žurim na autocesti). Sve kućice imale su rampe dignute u zrak, i ja sam veselo jurila od Zadra prema Zagrebu.
Nemam pojma kako, i nemam pojam zašto, ali u Vukovoj Gorici nisu bile dignute rampe.
Nisam to očekivala, nije bilo nikakve obavijesti (znam, znam. Kakva točno obavijest bi to bila?), i postalo mi je sumnjivo desetak metara prije kućica, počela sam kočiti, skinula sam sunčane da vidim, vidim li ja to dobro, ali bilo je prekasno, i ja sam se zabila u rampu.

Grozan je osjećaj. Približavala sam se crveno-bijeloj rampi, bila mi je tu, pred očima, imala sam osjećaj da će srezat i šajbu i mene.. Dragi moj čvrsti autić. Zabili smo se u rampu, koja je izgleda isto bila iznenađena, jedan trenutak sve je stalo, i onda se svinuta rampa prevrnula, skupa s onim žutim ormarićem sa strane. Čuo se jedan glasan škrip, i tup. Ja sam premrla od straha, izašla sam iz auta, izašao je i tip iz kućice i stajali smo tamo pored ubijene rampe. Sjećam se da su u drugom prolazu prolazili neki ljudi u autima i umirali od smijeha i slikali.
Ja sam pitala zaposlenika iz kućica što sad, koliko da platim ubijenu rampu, ali ni on nije znao jer mu nitko dosad nije pokupio rampu na kućicama.

Kako sam bila živčana! Još sam već kasnila jer se trebalo spremiti za posao, rampa dolje na podu škripi, pokušava se spustiti (sirota), mi stojimo iznad nje ko kakvi lovci nad lovinom. Srećom, došli su neki radnici i podigli su cijelu instalaciju i rampa je, onako savinuta na dva mjesta gdje se susrela s autom, proradila opet.

Prijatelj mi se tome smijao dobrih osam godina, dok nije sam naletio na rampu. Iznenadila ga.
Karma..prije ili poslije složit će ti rampu.

Želim vam ugodan početak novog tjedna! 

23 komentara :

  1. Odgovori
    1. bok!
      to je u redu, fali nam svima smijeha :)

      Izbriši
  2. :D Zuba kriminalac :D hahaha <3
    Verujem da si pedantna u vožnji,a policije ima tamo gde se najmanje nadaš. Uglavnom.
    Podsetila si me na anegdote s plavcima i mislim kako ću se jednom odvažiti, pa ih pretočiti u članak. Moram se samo još malkoc strpiti haha :D Uživaj u narednoj sedmici <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. a imaš i ti što za reći, ha? :)
      nemam problem s policijom koja zaustavlja vozila, ali mi je bezveze da slažu sačekuše i iskaču iz grmlja.
      ne znam kako je kod tebe, po Zagrebu stvarno stoje polusakriveni i mjere.
      ako je cilj da se prevenira brza vožnja i smanje udesi, dovoljno je da stoje, zar ne? većina ljudi će usporoti čim vidi poliiju.
      ali ako nije samo prevencija u pitanju, nego punjenje državne blagajne, onda mi ima smisla da se igramo skrivača, samo tu nekako prevencija ispada iz jednažbe.

      Izbriši
    2. Oh, i te kako :D
      Inače kad sam u Zagrebu, vozim polako, po propisima (nije da ih inače kršim, ali često imam takve fiks ideje... sram me i navesti primere haha). Skroz si u pravu, dok mi, kmetovi, punimo državnu blagajnu, ekipa koja se vozi u SUV-evima i krka kobaju za gablec i dalje parkira na sred trotoara, ispred vrata opštine, ili čega li sve ne :D bez kazne, ofkors.

      Izbriši
  3. o jao ne smijem se smijat na ovo, lupit ce i mene kakva karma, a taman bi trebala uskoro polagat vozacki :eek: vidim da je i odgovornim vozacima ludo i nezaboravno pa se samo pitam sto mene sve ceka

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ma ja vozim već sto godina, moralo se skupiti priča dosad :D
      a sumnjam da karma djeluje samo ovako. ako djeluje, mogle bi ceste po Balkanu ostati bez rampi u skoro vrijeme :)
      sretno s vozačkim!

      Izbriši
  4. Odgovori
    1. You're very welcome!
      I like your blog ;)

      Izbriši
  5. Ajme, kako se smijem. A uopće nije toliko smiješno jer sam tek počela voziti, stalno radim neke glupe greške i mislim da je najbolje za sve da se sklonim s ceste. Muka mi je svaki put kad moram sjesti u auto, briga me za mene, ali brine me da nešto ne napravim nekom drugom i autu. Grozan osjećaj.

    S policajcima koji me ganjaju mislim da bih napravila isto što i ti, maknula im se s puta jer sigurno idu za nekim drugim.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Misllim da većina friških vozača ima sličan osjećaj na početku.
      S vremenom ćeš steći sigurnost, samo se nemoj bojati ceste i auta.
      Meni su jednak problem i vozači koji se ponašaju kao da ih ništa ne može iznenaditi na cesti i kao da je cesta njihovo dvorište, pa krše pravila i ugrožavaju ostale..džabe takvima puno godina vozačkog iskustva.
      sretno u vožnji!

      Izbriši
  6. Nasmijala sam se odmah na prvih par redaka...Policajac koji iskače kao košuta. Te njihove poznate i famozne "čeke" su legendarne i svima su nam smiješne dok i nas ne uhvate, nasamare ili iznenade...Ima jedno poznato čekalište kod Gruda, tu se skrivaju iza oraha pa iskoče kao kauboji...a tamo od Makarske prema Splitu većinom se kriju iza borova. Prilagodljivi su, znaju se uklopiti u okoliš, kako samo sakriju auta s neonskim oznakama, to je umjetnost....kakvi kameleoni!

    Ne mogu vjerovati da su upalili rotaciju kada si okrenula polukružno, što bi bilo da si opljačkala banku ha ha ha....a ovo s rampom mi nije bilo smiješno, tu suosjećam jer znam da bi i ja u istoj situacija premrla od straha. No, srećom sve je dobro završilo.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ma baš su bezveze s tim igrama skrivača.
      inače, ovdje je postalo uobičajeno da noću hitna vozila ne sviraju, samo svjetlosna signalizacija im je upaljena, što mi je ok. vidiš u mraku da ti se približava i skloniš se. s druge strane, izvan Zagreba još uvijek grme kad jure kroz noć, bar u mjestima gdje sam ja naletila na njih.

      Izbriši
  7. I ja sam se fino ismijala. Super tekst :-)

    OdgovoriIzbriši
  8. ne znam jel mi smješniji tvoj bijeg od policije ili rampa xD
    i jedno i drugo bi moglo ući u kakav film :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. sad kad za 10 godina krenem u snimanje filma ;)

      Izbriši
  9. Hahahaha, Zubo, bas me nasmijes svojim postovima :*

    OdgovoriIzbriši
  10. Odvalila sam od smijeha! Zuba- kriminalac, teljenje po cesti (vec sam zaboravila taj divan izraz, hvala sto si me podsjetila!), kosute u grmlju,...!!
    Rampici je mozda trebala lampica! hihihihi!
    Sad ce me strefit karma, jer sam ti se smijala za rampu... ;-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ko da karma ima vremena za rampe po svijetu :))

      Izbriši
  11. Hahahaha mogu zamisliti policajce kak te ganjaju, očekuju neku mrgu od 2 metra da izađe iz auta nakon sveg bježanja a izađeš ti :D

    OdgovoriIzbriši

}, 10);