utorak, 17. studenoga 2015.

Nisu svi za muziku/ Not everybody is music- talented




Bila sam prošlu subotu vani, išla sam na rođendansku cugu. Svoju.
Da, prošlo je skoro dva mjeseca, al s nekim ljudima se ne stigne čovjek vidit da se poklapa s datumom na rodnom listu.

Ja zaista ne mogu reći da više izlazim često van. Dopuštam mogućnost da se stvari mijenjanju.
Mada, ja sam s godinama zbog poslova oglušila, jer je glasno oko mene i svi se nekako deremo na poslu. Hajmo ovo pripisati našem strastvenom balkanskom temperamentu.

Ali ako mi je na poslu glasno i ako sam s vremenom malo oglušila, onda bih trebala slabije čuti, zar ne?

Uglavnom, mi vani, i u jednom trenutku skužimo kako se band sprema za svirku. U, odlično, bend, svirka, može, pomislih ja.

Dakle, kako je to bilo loše.
Prvo, da ne bude da je sve loše, moram reći da onaj tko im je slagao plejlistu super radi svoj posao.
Divne divne pjesme, one uz koje nesvjesno krenete drmat guzicom ili se ljuljat ili plesati ili što vas već veseli.
Nijednu pjesmu nisam otprve prepoznala. Skužila bih ih negdje kod refrena. Onako, zgroženo bih pogledala ostale s "Zar je ovo Bowie?" pogledom. David se vjerojatno vrtio u svom krevetu i nije znao što mu je.

Nisu pjevali, derali su se. Imali su bubnjeve i gitare i nisu ih se bojali upotrijebiti u subotu navečer.
Valjda je to pristup "ako budemo jako glasni, neće se skužiti da ne znamo pjevati/da nemamo ritam/da ovo ne štima".
Satrali su me. Znate koliko je bilo glasno? Osjećala sam "glazbu" kroz stol na koji sam naslonila nogu. Uši su me boljele. Čekali smo pauze da uspijemo izmijeniti rečenicu i pol, jer se nismo kužili dok smo se derali za stolom a nije bila gužva.

Platila bih im da idući put puštaju stvari s jutjuba ili neke kazete, ozbiljno. Jel tako i prije bilo, preglasno da ne možeš misliti? Jel to neka nova furka? Mislim da je dost bitan moment kad skužiš da ne možeš nekom ni na uho reći nešto, jer je tako glasno da ti cijeli lokomotorni sustav vibrira.

Iduće jutro bila sam promukla, kao da sam bila vani na nekom dobrom koncertu, a nisam.
Nadam se da će dečki ili promijeniti profesiju ili jako jako poraditi na performanceu.
Možda sam im trebala jednostavno onesposobiti zvučnike?

Kako je vama kad idete van, ako idete van? Jel vam glasno? Smeta li vas?

Na slici su ruže, koje i sredinom studenog cvjetaju ko da je ljeto. Ruže su super, šute, možeš disati i misliti pored njih.

***********

Last Saturday we went out. It's been almost two months now, but I still haven't met all people I would like to meet for my birthday.
So, we went to a club, and little had we know what will happen that night.

I, for once, didn't know there was a concert planned. Some guys playing, sounds good, I thought first.

I must admit, I don't go out often. And yes, there is a possibility things have changed in the meantime.
Well, the band started playing, and I stopped thinking. It was so loud. it was so loud we couldn't talk among us. I couldn't think. My ears hurt. My whole skeleton was vibrating, in a wrong way.

The band had drums and guitars and was not afraid to use them.
I didn't recognize any of the covers they played till the refrain. Good, sexy songs, songs that make you start dancing..they managed to ruin them.
First we tried to talk really loud, which was no good. then we tried to talk in pauses, but this young band was so eager to play, they simple didn't have breaks.
Then we just waited for them to end.

Not everything was bad. Person who made the playlist made an excellent job.
But next time I'd like to pay them not to play. They can just press youtube list.

I could've broke their loudspeakers.
Maybe it's me. Maybe music tolerance changes during a life time.

The picture above are my roses, that bloom in the middle of November.
Roses are great, they don't play guitars, they're silent and you can hear your thoughts when you stand next to them.

Broj komentara: 5 :

  1. mislim da su ti svirali na maturalnoj večeri na kojoj sam bila. zapravo, na svim maturalnim na kojima sam bila. redovito se tresao pod pod nogama, mi nastavnici smo urlali jedni na druge, pa na djecu. i svi su se uljudno smješkali jer nitko nikog ne čuje. a u onom periodu kad nema muzike, ne čujemo se jer je pauza kratka da nam se uši oporave.

    ja imam penzionerski stav prema životu, znam.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. :)
      nije to penzionerski, jednostavno cijeniš svoje uši i sluh.
      ima mjesta gdje je prihvatljivo glasno, ono glasno kad malo vičeš susjedu na uho, ali ti kostur ne vibrira od zvučnika.
      ovo je bilo..drugačije. možda jednostavno nemam živaca za takve pizdarije vani, a prije nisam ni kužila.

      Izbriši
  2. Kako poznato :)) Sad pazljivo proverim ko gde svira pre izlaska.
    "Krivo je more" u pank verziji- neka, hvala!

    OdgovoriIzbriši
  3. ja mrzim glasnu glazbu, to me stvarno uništi.

    OdgovoriIzbriši

}, 10);