ponedjeljak, 2. studenoga 2015.

Subota/ Saturday


Ove godine Svi sveti su se poklopili s vikendom, moj neradni vikend se poklopio sa Svim svetima, subota je bila lijepa, neradna, sunčana subota.
Osim što već tjedan dana vučem prehladu i to zlo nikako da prođe, samo mijenja lokaciju sa sinusa na pluća, pa opet nazad. Cijeli jedan dan bolovanja koji sam uzela nije baš puno pomogao, ali hajd, barem više nemam temperaturu.

Svake godine idem oko Svih svetih u Liku, odvezem oca na sva groblja i usput posjetimo dragi dio rodbine.
A kako rijetko idemo u Liku, usput smo povezli i moju tetu, koja ima 185 godina (lažem, ima "samo" 85) da i ona obiđe žive i mrtve. No, način na koji ona opisuje koliko je dugo tu i kako jedva čeka da umre i kako stalno misli da će umrijet uskoro, i tako je to "uskoro" zadnjih 15 godina i svako se proljeće, ljeto, jesen i zimu priprema da je to "to" jer ona "dalje ne može", već ju svi zezaju za godine.

Vožnja s njih dvoje uvijek je dvostruki mač. S jedne strane, zanimljivo je i ugodno provest vrijeme skupa. Moja teta od 185 je prvo dijete, moj otac je najmlađe dijete, i razlika je 18 godina između njih. Između svih nas je konkretan broj godina razlike, i kad se nađemo u zatvorenom prostoru određen broj sati (moj auto), svašta ispliva. Kad smo se zadnji put tako vozili, došlo mi je (par puta) da stanem nasred autoputa i hitim ih oboje van.

Ja sam umorna i kratka sa živcima po pitanju višesatnih druženja s familijom (a cijeli dan provodimo sa širom familijom na tim izletima), a oni su glasni, stariji i pričaju svašta, to bi ukratko bio opis.
No ovaj put bilo je većinom zabavno.
Nekako je priča krenula o Farmi, formatu koji se emitira na Novoj. Ne pratim, znam okvirno.
Otac prati, on prati sve što se emitira na bilokojem kanalu. Teta ne prati. "Ne prati".
Ne prati ona to, jako malo gleda televiziju u zadnje vrijeme, priča moja teta.
Nema tu nekakvih zanimljivih sadržaja. Čula je za Farmu, da, ali nije gledala, možda jedanput.

15 minuta kasnije..
U autu je buka, ovo dvoje ciče i upadaju jedan drugome u riječ s "jesi gledao kad je ono bilo..?" i umiru od smijeha kako netko ne zna sa životinjama/njivom/čim već, jer to su seoska djeca koja su konkretan broj godina proživjela na zemlji. A s godinama se tu stvorila i ona autoritativna mudrost koja podrazumijeva da svi sve rade na isti (njihov) način, i kako sad netko ne zna tako ili radi drugačije.
"..I onda je neka * (zaboravila sam joj ime) tak draga ženskica, inače je pravnica (valjda), da znaš kako zna sa životinjama. I sve zna raditi, sve! I muze i kosi i ore i ruši drva.." (pretjerujem, znam, ali zamislite desetminutno predavanje što neka ženskica sve zna i može na nekom imanju).

Još 15 novih minuta kasnije..
"...E, a onda ova * (zaboravila sam joj ime), kako se ona boji životinja! (obadvoje umiru od smijeha u autu). Ide hraniti ovce, ovca se zaleti k njoj, ova* pobjegne unutra. Ide u wc, tamo stoji konj, ona ne može do wca".
Urnebes u autu.

Već smo prošli Malu kapelu, već smo 40 minuta na temi Farme.
"... a onda skupljaju dukate ali ova jedna * (neka treća, valjda) je ukrala dukate jel možeš ti to vjerovati?! a gazda im je super i onda su oni došli tamo i cijelu farmu su sredili.." i nabraja što su sve sredili, od nekog puta kamo "gazda" dođe kolima do nekog jezera.

Nakon sat i pol slušanja o Farmi, velim ja svojoj teti, dobro da ne gleda često televiziju.
Moj otac umre od smijeha, moja teta se pravi da ne čuje.
Jer ona ima 85 i ne čuje. To jest, čuje selektivno.

Moram naučiti tako zgasit uši po potrebi.


Bura je puhala, bilo je svježe i za obavezan kaput. Ali zato je nebo bilo divno, i u Brinju sam naišla na predivan zalazak sunca iza Velebita. Ovo je dio jeseni koji mi se sviđa. Sve boje, svi mirisi, sve je tu.
Volim kad dan s familijom prođe bez klanja.

This year, the All saints day happened to take place on weekend, my non working weekend was at the same time, so it was a lovely, sunny, non working Saturday.
I only had the flu that caught me a week ago, and didn't want to leave, only changing location from my sinuses to my lungs, and back.
But I did take one day of sick leave last week, and it is better, I don't have high temperature any more, at least.

We have a tradition in my family to go to region Lika and visit the cemeteries and the living relatives  a few days before All saints day. My father was born there and we have many relatives, so we usually take one day off and spend the day travelling from one cemetery to another, with living relatives places in between.
And since I have an aunt who is from Lika too, she usually comes with.
She is 185. I'm lying, she is "only" 85, but she talks about her death and how she is too long on this planet, we all feel like the real number is 185.

She is actually quit vital for her age, having a hearing device and nothing else for a better life quality.
But every spring, summer, fall and winter she announces how she feels this is it, she won't be here for the next season, and is completely oriented to leaving this life.
So, since no one knows when the leaving will happen, I take her with, so she can spend some of her time on this planet with her relatives, if only for a day.
My aunt is the oldest child, my father the youngest, and they are 18 years apart. They both are much older then me, and when I drive them annually to Lika in fall, it is sometimes fun, but honestly, I want to pull over right there on the highway and leave them both most of the times.

I don't know how is it with you and your family or relatives, but I am much too tired for listening all day to some stories, I am trapped inside the car which I am driving, and they only have good intentions to me.

Well, this time, it was actually fun.
Somehow, we started talking about a reality show that is taking place these days in Croatia, The Farm. You probably know this tv format.
My father is addicted to tv, he watches everything. My dear aunt, on the other hand, explains there is not much to be seen on tv these days, so she doesn't watch much.

15 minutes later..
Two of them talk loud about the life on The Farm, laughing about some fun facts from many episodes.
They laugh and try to explain me some women at the Farm  who is a lawyer in real life but is greta at handling animals.

after 15 more minutes ..
These two are still talking about some other candidate, who is afraid of animals and can't feed them.

40 minutes we're driving and they're talking about The Farm.
And when I said to my aunt, good that she doesn't watch tv so often, she simply pretended she doesn't hear me.
Because she's 85 and doesn't hear well (on demand).

Oh, there is so much more I have to learn about life.

The day was beautiful, autumn in all its beauty. The wind was strong but at the end of the day, on my return home, I saw the most beautiful sunset behind Velebit mountain.
I appreciate days when family time doesn't end up with loosing temper.


Broj komentara: 14 :

  1. ona je imala 85 godina vremena da nauci selektivno slusat i tebi treba toliko prakse :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Frajerica nosi slušni uređaj, koji po potrebi skine, kad joj je nešto preglasno ili bezveze.
      To uopće nije loš način za provođenje starosti u miru :))

      Izbriši
    2. moj deda se samo pravi da ne čuje kad mu ne paše. to je kao neki imaginarni slušni aparat.

      Izbriši
  2. Moja je baka (blizu 80 godina) isto vezano za farmu (!) rekla kako oni svi tamo lijepo komuniciraju, da joj to fali danas i kako je prije 50 godina njoj bilo lijepo, kada je ona bila dijete, iako nisu imali toplu vodu i sve ostale zanemarive pogodnosti. A ta je curica sa 20 pobjegla u zagreb iz idile.. Vole koristiti roze naocale kad je u pitanju proslost, a sigurna sam da se na farmi ne komunicira na inspirativnoj razini. :) una

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Una, super si ovo primijetila!
      Ja vidim kod svih svojih starijih u široj obitelji tu potrebu da se romantizira njihovo djetinjstvo, kad je sve bilo ljepše, iskrenije i veselije, no svi oni su iz tog rozog djetinjstva pobjegli u neki sretniji komad svijeta. I kad krenu pričati kako je prije selo bilo puno djece a danas nitko ni ne rađa niti tamo živi, svi pobjegli u grad, pitam ih koliko su oni djece izrodili na tom istom selu, pa utihnu..pitanje je koliko i kako ćemo se i mi sjećati 2015. i ranijih godina, i koliko ćemo se sjećati mlađih dana kroz instagram filtere :)
      razumijem potrebu da se sa sjetom netko prisjeti mladosti, no mislim da se puno ljudi ni ne pokušava sjetiti kako je zaista bilo, ni ne preispituje, nego priča o tim davnim danima iz pozicije tadašnjeg djeteta (govorim o stvarnim ljudima, starijima od sebe, koje osbno znam). možda je to potiskivanje, ne znam.
      a što se tiče Farme, da, i ovo dvoje mojih je spomenulo kako je neka natjecateljica tamo pričala kako se sa starijima treba lijepo odnositi, kao su stariji mudri ljudi i treba ih pitati za savjet..i koliko god da bih ja imala na to kritika za reći, svjesna sam da koka na Farmi tako i skuplja bodove ali i da netko od 60+ često nema ni vršnjaka niti bilokakvog sugovornika za razgovor. ni o tekućem danu niti o nečem prije 40 godina. Razumijem zašto gledaju Farmu i slične stvari, i mada se ne slažem s mnogo stvari, shvaćam te skrivenije razloge, Nemam potrebu bušiti im roze balone, svatko ima pravo na malo ignoriranja života :)

      Izbriši
  3. Baš sam u subotu poželjela svog dragog hitit van iz auta, iza 3:00 u noći, negdje u šumi između Pišćetki i Grduna. Srećom, smirio ga je razgovor s imaginarnim frendom na stražnjem sjedalu.

    OdgovoriIzbriši
  4. Umirem na dogodovštine s rodbinom :D Živim s bakom i djedom pa se svega naslušam...

    Jedva sam čekala vikend da se odmorim jer mi je uletila neka zamjena u školi, idem na terapije za kičmu i nema me doslovce po cijele dane i probudim se u subotu ujutro bolesna. Znam kak ti je i nadam se da ćeš brzo ozdraviti!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma baš je neko naporno razdoblje s dodatnim edukacijama i obavezama, a trebalo bi odmirovati prehladu..baš je bezveze. nadam se da terapije za kičmu pomažu..što se tiče rodbine i suživota s obitelji, mislim da je to "sto ljudi, sto ćudi".
      Generacijske razlike uglavnom znače i razlike u pogledu na život ii svijet oko sebe. Dobro je dok jedni druge toleriraju, kad to prestane, kreće pičvajz ;)

      Izbriši
  5. Vidim ja da to nitko ne gleda...hahahah, al stvarno.
    Imam takve na poslu. Ne gledaju al se svaki dan cere komentarima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ah, ljudi koji "ne gledaju"? :) da da, ima takvih.

      Izbriši
  6. Baš su dobri ti tvoji, zanimljivi za slušati. Nedavno su se u čekaonici kod doktora srela dva penzića i nakon standardnog kako si? kako žena? došli do toga da žena po cijele dane gleda tv. Pita ovaj jel gleda Big brother? (meni oči i uši do plafona kako oni uopće znaju za to) Gleda, gleda, sve šta ima na tv. Ovaj prvi kaže kako je sad BB dobar jer su konačno stavili unutra i malo starije ljude pa mu je lijepo gledati kako se i stari znaju zabavljati. Hahahaha

    OdgovoriIzbriši
  7. farma je nešto što stvarno nikad nisam gledala, ne ko tvoja teta nego nikad nikad. užasava me sama ideja da me bace na nekakvu farmu i da moram must kravu npr.
    a imala sam kao dijete svoj share seoskog života i baš zato ljubim parket, asfalt i draži su mi golubovi od kokoši.
    uglavnom, da me sudbina baci na farmu ja sam ona koja bi plakala u poljskom wc-u dok je ispred konj.

    OdgovoriIzbriši

}, 10);