subota, 16. siječnja 2016.

Masaža. / Massage



U vrijeme dok sam još studirala, (stariji) ljudi su mi znali govoriti "Samo da još to završiš, pa si gotova". Ok, većina tih istih ljudi mi je govorila i da je najbolje da odem upisati ekonomiju (nisam) i da je najbolje nakon faxa naći nekakvo mjesto u nekoj državnoj službi. Jest da je lova mala, ali ću biti sigurna do penzije (nisam. nije.).

Kao što vjerojatno i znate, nijedno radno mjesto nije sigurno danas. Ideja da nakon faxa nađem posao u kojem ću se sakrivati do 65. godine me ispunjava nekom jezom jednako danas, kao i tad, kad su me nepozvani ljudi savjetovali što i kako treba.

Fast forward u sadašnjost.
Već neko vrijeme (par godina) razmišljam što bih još mogla raditi u životu. Postoji par ideja, neke se tek naziru, druge imaju jasniji oblik.
Moja želja za promjenom dolazi u ciklusima, nekako se poklapa s nezadovoljstvom koje mi poslovni svijet servira. Prošlo ljeto, kad sam otišla u Beč na par dana godišnjeg, da posložim misli, već sam imala plan da trebam naći nešto što me zanima i skočiti u vodu i počet zaista raditi na promjeni.
Zatim sam se vratila iz Beča, i na Fejsbuku naišla na oglas da baš sad imaju otvorene upise.
I još su imali ponuđenu stipendiju, ako im napišem zašto baš ja (ili tko već) zaslužuje stipendiju.
Složila sam zadaćnicu, vrlo borbenu, s brdom argumenata, i poslala. Nisam dobila stipendiju, ali sam upisala školu.
Školicu masaže.

Nisam htjela neki vikend seminar. Kad već idem učiti nešto novo, htjela sam naučiti kako spada, i našla sam školu koja izdaje certifikat (koji ide u e radnu knjižicu i koji priznaje i Ministarstvo obrazovanja i još nečeg. Kako ide uopće ta skraćenica? mzos?).
I eto, već četiri mjeseca ja provodim vikende (ne sve, neke vikende i radim) u školici. Dosad sam položila anatomiju, fiziologiju i dermatologiju. Imam još dva ispita.
Masiram. I mene masiraju.
Imam vam toliko toga za reći, ali neće sve stati u ovaj post. Već sam mislila pisati o tome, nije ovo nikakva tajna, ali sve do ovog vikenda, ja sam svaki put dolazila i subotu i nedjelju navečer doma mrtva umorna, najčešće prezle volje, i s upalom mišića.

Toliko toga učim o sebi. Na primjer, grozno reagiram na nova znanja nakon toliko godina. Grozno je učiti i pamtiti, i spremati se za ispite, nakon cijelog radnog tjedna, kad na poslu ostavljam većinu svoje budnosti i mozga. Pogotovo učiti nešto drugačije, a ovdje i ruke uče, to jest, tijelo uči pokrete.
Nakon što satima nekog masiram, ja sam mrtva umorna. Svi ti pokreti izgledaju slično!

Uopće neću početi o tome kako je teško spremati ispit, i koliko stvari u stanu sam pospremila na dane kad sam uzela godišnji prije ispita, da učim. I nakon što bih satima ponavljala nazive kostiju i mišića na latinskom, krenula bih s ponavljanjem, i gledala u te mišiće i/ili kosti kao da ih prvi put u životu vidim.

No, eto, ja ipak položila tri ispita. Za dva vikenda gotov je i praktični dio. Čeka me završni ispit (u trajanju od tri sata), i za koji se treba jako spremiti.
Ono što je dobro je konačna promjena meni u glavi, nekako je danas puno toga sjelo na svoje mjesto.
Sve ono što sam dosad učila i slušala i masirala i govorila kako ja to nikad neću zapamtiti i zašto baš tako i ovo nema smisla..danas je ogroman dio toga sjeo na svoje mjesto. Dan je proletio. Ja sam većinu vremena znala što radim i što treba raditi. Dosad sam već stekla kondiciju masiranja tijela a da mi se pritom vlastita leđa ne ukoče.

Nemam pojma kamo će me ovo odvesti, ja uopće nemam nekakav jasan plan. Znam samo da se mičem prema nekom željenom, sretnom cilju. I što manje imam točno zacrtanih točaka, više mi se ideja javlja, i samo se slažu stvari.

Držte mi fige :)

******************************************


Back then, when I was a student, (older) people used to tell me " You only have to graduate, and you're finished with  going to school". OK,  most of these people advised me too to choose Faculty of Economics, when I was going through all options ( I didn't), and that I should, after graduation, find some job in state institution, where the paycheck isn't great but I'll be safe till retirement ( I didn't do that, neither).


As you probably know, most of work places aren't safe. The idea of staying at one job for the rest of my work life gives me creeps now, as it did then, when I was told how to organize my future life.
Fast forward to present day.
For some time now (a few years) I keep thinking what else I could do ( work related) in my life. I have a few ideas, some of them only as a sparkle in my eyes, some already have more visible shapes.
My urge for a change usually comes in cycles, together with work related thoughts.
Last summer, when I went to Vienna, I was thinking about finding something that would make me (more) happy and fulfilled. When I came back, I found a school add on Facebook about a school year, with still open enrollment.
And so I've registered for a massage school.

I didn't want some weekend education about massage, I wanted quality and knowledge and for last four months I've been spending my weekends (not all, some weekends are my work weekends)  in school.

I've passed three exams so far: anatomy, dermatology and physiology. I have two more exams to pass.
I massage and I'm being massaged.
I have so much to write about this journey, but today is the first day I didn't feel dead tired afterwards. I usually end my school Saturdays and Sundays feeling exhausted and with a feeling that massaging is too hard and I'll never learn all these moves, with muscul fieber.

And don't let me even start how hard it is learning something new, after many years. And here, not only I need to learn new stuff, I also need to learn with my body, especially my hands.
Vacation days I took to prepare for exams..well...I reorganized my flat and my wardrobe and tried too many times to learn, only to find myself a few hours later, looking at pictures of muscles and bones, as if I see them for the very first time.
But somehow I've managed it. Today, so many things fall into place. I've felt good, I knew what to do and what is next, everything seemed meaningful.

I don't have a plan where this will take me. I don't have a detailed story I want to happen. Things are happening one step at the time. And the less I worry about details, the more doors are opening for me.

Fingers crossed :)

21 komentar :

  1. Ala, divno.Sada i ja imam nekoga tko me mo#e izmasirati. BArem 'emo se tako, moyda, napokon vidjeti. Da, zalosno je da nekako nakon zavrsenog faksa stalno i stalno i stalno se moras nanovo obucavati, uciti nesto...Vise ne znam kako je to kada samo tupo buljim u TV a da nemam neki feeling da moram nesto uciti ili barem citati neku knjigu. A za dva mjeseca eto i mene opet u studenstkim klupama.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa, ne znam jel žalosno..ima mi smisla obrazovati se i dalje kroz život, neovisno čim se baviš.
      sama znaš kakva je situacija kod nas na tržištu rada i koliko diploma ponekad znači. ili ne znač.,
      što si upisala?

      Izbriši
  2. Držim fige na sva 4 uda. Masaža je divna, i dati i primiti. Vidjet ćeš, kad i ako se kreneš dublje time baviti, kako je to zapravo divna disciplina koja oplemenjuje oboje - davatelja i primatelja. U kojoj si školi?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala! Masaža i jest divna, slažem se. jesi i ti u tim vodama?
      Idem u jednu zg školu, dok ne završim, ne budem izlazila s nazivom, još sam im učenica ;)

      Izbriši
  3. Divno! Svaka čast!
    Tijekom života se mijenjamo kao osobe i naši interesi nisu isti s 15 kada upisujemo srednju, ni s 18 kada idemo studirati, a kamoli da su isti do kraja života. Zato je dobro slijediti svoje osjećaje i ako ti oni kažu da je to ono što želiš trenutno raditi da ih poslušaš.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala! kad prođu ispiti pohvaliti ću se za ozbiljno :)
      slažem se, mijenjamo se i interesi nam se mijenjaju. samo, ne ide uvijek lako promjena ;)

      Izbriši
  4. bas mi je dragooo, drzim fige , i javi kako prodje =D
    <3

    OdgovoriIzbriši
  5. Ajmeeee, napokon post o tome! Baš mi je drago :) Uopće ne sumnjam u tebe, imaš volje i mislim da možeš sve ostvariti. Da, naravno, teško je, ali ulaganje u sebe najviše se isplati :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Bas mi je drago, drzim fige, naravno! :**

    OdgovoriIzbriši
  7. Naravno da ti drzimo fige svi zajedno :-).
    I slazem se 100% sa komentarom Zimzelenog cvijeta: "'....i naši interesi nisu isti s 15 kada upisujemo srednju, ni s 18 kada idemo studirati, a kamoli da su isti do kraja života....".
    Znam da nije lako, ali ako te interesuje (a sigurno te interesuje, inace ne bi upisala tu skolu), onda ces naci i snage da to zavrsis.
    Ja sam prvi put studirala sa 18 godina, i onda radila u prosvjeti. Sa 32 sam se nasla u stranoj drzavi, ucila jezik, opet studirala matematiku i radila u skoli. Sa 38 sam se prebacila na informatiku, poslije 1-godisnje skole/kursa. I svake godine se ocekuje od mene (i mojih kolega) da zavrsavamo kojekakve manje ili vece kurseve :-) :-( ;-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da jako puno ovisi o tome je li netko zainteresiran za daljnje obrazovanje/usavršavanje.
      Nekad je bilo jednostavnije, barem u nekim strukama, nakon faxa/srednje škole ne učiti više ništa i tako dogurati po penzije. Gledam danas na što to liči. Pa u CV-u stavka formalnog obrazovanja je samo početak. Ako želiš biti konkurentan za neko radno mjesto, stalno moraš biti u toku, nadograđivat se..inače će te pregaziti.
      A što se tiče promjene fokusa, ja vjerujem da je to i često i moguće (evo, i ti si super primjer). Vjerujem da mnogi ne mijenjaju smjer iz raznih razloga (nemaju podršku oko sebe, financije, obitelj itd.), ali potpuno mi je smisleno što i ti i Zimzeleni cvijet pišete. ljudi se mijenjaju kroz život. naravno da će im se i zanimanje za neke stvari mijenjati.
      Ja ne planiram zaokret od 180 stupnjeva, samo širim polja interesa. Jako mi je drago da sam ovo započela. Vidjet ćemo kamo će me odvesti. Hvala na podršci :)

      Izbriši
  8. Ideja da nakon faxa nađem posao u kojem ću se sakrivati do 65. godine me ispunjava nekom jezom jednako danas, kao i tad, kad su me nepozvani ljudi savjetovali što i kako treba. < OVO. TOČNO TO. meni su govorili: "zaposliš se u školi i mirna si do penzije." kao da je biti miran do penzije definicija sreće.

    nego, čestitam. učenje je divno. kao i planovi.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala. da, učenje i jest divno. što sam starija sve mi je jasnije da ono, što društvo smatra uspjehom, nije uvijek ono što mene čini sretnom. a ipak m je bitnija vlastita sreća.

      Izbriši
  9. Ja sam jako, jako ponosna na tebe. <3

    OdgovoriIzbriši
  10. Ja sam jako, jako ponosna na tebe. <3

    OdgovoriIzbriši
  11. Bravo Zubo, samo naprid! Najgore je pustit korijenje i gnjilit negdi bez ikakvog smisla. Ne kažem da ćeš sad prominit život iz temelja, ali lipo je razvijat se u raznim smjerovima. Podržavam te i jako se veselim tvojim novim životnim pomacima! :D

    OdgovoriIzbriši

}, 10);