utorak, 16. veljače 2016.

Dijaspora: Miša, Beograd/ Expats: Miša, Belgrade

Dobra večer!
Danas mi u goste dolazi Miša, blogerica s bloga Crossing Beauty. Miša se doselila u Hrvatsku, i ovaj put u serijalu imam odgovore nekoga, tko je u Hrvatskoj našao drugi dom.
Miša, dobrodošla ! :)



Good evening!
Today I'm welcoming a new guest in my Expats series. It is Miša, a blogger writing Crossing Beauty blog.
Miša moved from Serbia to Croatia, and has started a new part of her life here.
Miša, welcome!



 Reci nam nešto o sebi.

Moje ime je Miša. Iako sam popriličan broj godina provela u meni najlepšem, rodnom gradu- Beogradu, nisam imala velikih poteškoća pustiti žilice u  ljupkom mestu na zapadu Slavonije. Pišem žilice jer nisam dovoljno dugo tu da pustim pravo korenje :)
Po struci sam zubni tehničar i diplomirani ekonomista u oblasti međunarodnog marketinga. Znam, zanimanja koja nemaju puno dodirnih tačaka jedno s drugim, ali obuhvataju interesovanja koja imam od kad znam za sebe- kreativan, inovativan, rad s ljudima.

Posao koji trenutno radim vezuje se za oblast istraživanja i razvoja i svaki dan je potpuno drugačije iskustvo. U Hrvatskoj sam 5 godina. Razlog dolaska je... pa mogu napisati trenutak kada se spoje zvezde i kada srce napokon shvati šta želi :)



Tell us something about yourself.

My name is Miša. Although I spent many years in the most beautiful town (to me)- Belgrade, I didn't have any problems moving to a lovely place in western Slavonia, and start my life here.
I'm a dental technician and have graduated economy, in international marketing. I know, these two interests don't have two much in common, but they both do deal with my interests: creativity, innovations, and working with people

At the moment my job deals with research and development- related sector, and each and every day is different. I've been in Croatia for 5 years now. The reason I came here..let's just say it was a moment when stars were in my favor and my heart finally knew what it desires :)


Kakva je država/grad gdje živiš? 

Mesto u kome trenutno živim ne mogu nazvati gradom, više naseljem.
Maleno, s dugom tradicijom, kulturnim i prirodnim bogatstvima- savršeno je za pobeći od naporne i užurbane gradske vreve.
Opština je poprilično šarena, razvijena i posebna po tome što dobar deo populacije čine češke, slovačke, ukrajinske, mađarske, pa i srpske nacionalne manjine.

Kao strancu, dopada mi se to šarenilo, tolerancija, prisustvo folklora i međusobno poštovanje. Šume, ribnjaci, spomenici kulture, ostaci drevnih zidina, prekrasne rečice i reke, pruge koje se ukrštaju, evropsko selo roda- hajlajt su sredine u kojoj živim i uživam.
Obožavam tu slobodu i mogućnost da se, nakon napornog dana, opustim u tišini prirode gde jedinu buku rade ptice. Neretko se pronađem u društvu lisica, srna i jelena (ne, ne šalim se), labudova (koji su mi susedi), jednom prilikom i divlje svinje sa sve malim gicama :)

O gospodarstvu svog mesta znam toliko da ga poštujem, ali se ne zamaram političkim detaljima priče. Znam tko je gradonačelnik, znam da smo opština koja reciklira i ima najuredniji park. Starija populacija orijentisana je ka poljoprivredi, ali mi se čini kako će ta priča lagano otići u zaborav, s obzirom da mlađi ljudi nemaju želje ni interesa za ostati tu.
Što je i razumljivo, s obzirom na stopu nezaposlenosti i preduzetnički potencijal županije. Ako govorimo o vremenskim prilikama, moje ''malo misto'' odlikuje prava kontinentalna klima s tropskim ispadima u letnjem periodu. Sve dok ima snega zimi, ja sam srećna.




Tell us something about the country or the town you are living in now.
At the moment I'm living in a small town. It has a long cultural and historical tradition, with great natural heritage- a perfect place for a getaway.
Interesting thing is that our town has many minorities: Czech, Serbian, Ukrainian, Hungarian and Slovakian.

As a foreigner, I really like this colorfulness, tolerance, folklore and mutual respect I witness among people. There are forests, ponds, cultural heritage, ancient ruins, beautiful rivers, we also have European stork village- this is the highlight of the place I live in.
I adore the possibility to enjoy the freedom and, after a long work day, go and rest in quiet nature where only birds make noise.
Not rarely I meet foxes, deer and buck ( no, I'm not joking), swans ( my first neighbors), and one time I saw boars with their babies :)

I know enough about economy of my town, but I don't go into political details. I know who the major is, I know our community recycles and has the neatest park.
The older population is more oriented towards agriculture, but in my opinion this won't last forever, because younger generations have no interest in staying here. I understand them, the unemployment rate is high and the county's potential doesn't match people's needs.
When talking about weather, my town has the real continental climate, with some tropical moments in summer period. And as long we have snow in the winter, I'm happy.



Jesi li se navikla na život u novim uvjetima?

 Moram priznati da sam do skoro živela nomadski. Brojčanik kilometara u automobilu prešao je sve limite, a do pre manje od godinu dana nisam mogla ni zamisliti da ću se ''skrasiti'' na jednom mestu, a da nije urbana sredina.
Super je putovati, ali je još lepše imati bazu, sigurno utočište s osobnim imenom na poštanskom sandučiću. U Hrvatskoj mi se dopada puno toga.

Mislim da je država s puno potencijala, toplim ljudima, divnim prirodnim bogatstvima i tradicijom. Jedina zamerka... zapravo, više moje lično zapažanje je što se potencira na prekopavanju ožiljaka i rana iz prošlosti koje nikome nisu donele dobro i sve mi se čini da je naš balkanski mentalitet bukvalno navučen, ovisan o gledanju preko ramena. Ali dobro, kažu da, ako želiš promeniti svet moraš krenuti od sebe, pa ja uvek krećem tako, od sebe :) Gledam samo napred.
Mesto u kome živim je super. Baš razmišljam ima li nešto posebno što bih izdvojila kao manu i jedino mi pada na pamet sezonska, piromanska pomama ljudi koji pale lišće, grane, stiropor(?!?!) i tako... morali bi poraditi na NO-NO vatri.




Have you got used to living in a new place?

I must admit my life before was pretty nomadic. My car collected way too many kilometers, and just a year ago I couldn't have imagined living in one place, and not living in an urban place.
Travelling is great, but it is even better having a safe base, a sanctuary with your own name on the mailbox. I like many things about Croatia.

I think Croatia has a great potential, good people, beautiful nature and a tradition.
One thing I find to object would be (actually it is more my personal view) going back to past times, and digging old wounds, and that doesn't help anybody today. It is kind of our Balkan mentality, but the saying goes, you have to start with yourself, if you want to change the world. So, I am starting from myself, and I look onward :)

The place I live in is great. I'm trying to find something special I should mention as a negative part, but the only thing I can remember is the seasonal need people have, when burning leaves, branches and sometimes Styrofoam ( I know, right?!)..people should work on their attitude toward open place fire.


Postoje li  razlike između grada gdje si prije živjela u RH i mjesta gdje sad živiš? 

Razlike u odnosu na Beograd su  logične i očite. Ali to je u redu. Jedini grad u Hrvatskoj koji me malo podseća na rodni je Zagreb.
Od mesta u kome živim nisam očekivala da odgovori na izazove koje nudi metropola. Ali se ne osećam uskraćenom za bilo šta. Ako govorimo o dostupnosti osnovnih životnih namirnica, dućani su puni, kao i u većim gradovima, a ukoliko se baš zaželim nečega što nemam lokalno, eto izvrsnog povoda za odvesti se bilo kuda :)
Jedine dve stvari koje su mi jako, jako falile dolaskom u Hrvatsku bile su Plazma keks i pavlaka Moja Kravica, ali se sada obe mogu kupiti u supermarketima, stoga- no foodstalgy (ili nostalgija za hranom).

S obzirom da sam u Hrvatskoj stranac, administracija i bavljenje dokumentacijom su obavezan deo života i moram primetiti kako je taj deo priče ovde puno efikasniji i brži nego u Srbiji. Primer- za vađenje pasoša u Srbiji bila sam prinuđena stajati u redu ispred policijske stanice od 4 ujutro (zamislite idilu, pored Dunava, na minus milion), da bi mi neka teta u pola 8 rekla kako me više ne može upisati u evidenciju i kako bi bilo dobro da dođem ponovo, naredno jutro :) Možete li zamisliti koliko sam ljupko izgledala na fotografiji tog dokumenta, onako smrznuta i nenaspavana :) Ah!

Inače, suprug i ja smo namerno odabrali doseliti se u manju sredinu jer radimo poprilično stresne poslove, pa nam revitalizacija tišinom i sporijim tempom života dođe kao nagrada. Ako govorimo o sportu, moram primetiti da su ljudi više neaktivni.
Iako se na društvenim mrežama dele opsesije zdravim načinom života, iako je u međuvremenu nikao veliki broj posebno opremljenih parkova za vežbanje, staza za bicikle- ja ne primetim da se broj aktivnih ljudi povećao.
U mestu u kome živim postoje fudbalski, košarkaški tereni, imamo čak i teren za boćanje :) Ali retko se na njima nešto značajno dešava. Mislim da je disciplina najbliža olimpijskoj tradicionalno ispijanje kave i pive u lokalnom bircu :)



What are the differences between the town you used to live before, and the place you live in now here, in Croatia?

Differences between Belgrade and my new town are logical and visible. But this is ok. The only town in Croatia, that reminds me a bit of Belgrade, is the capital- Zagreb.
I've never expected big town's characteristics in a small town, and I don't feel I'm missing anything.

When thinking about groceries, our stores here offer the same stuff, as the stores in bigger towns do.
In case I have cravings for something specific, I simply sit in my car and drive myself to a bigger town :) what a great reason for a journey!

There were two things I missed after I moved to Croatia, one Serbian cookie and a specific kind of sour cream, but even they are in Croatian stores now, so, there is no reason for foodstalgy (nostalgia for food).


Considering I'm a foreigner here, administration and documents -related work are obligatory part of my life. I must admit these things work much better here in Croatia then back in Serbia. For example, when making a passport in Serbia, I was forced to go to police station at 4 am (this is in the morning). The police station is situated near Danube river, so you can imagine how fun it was standing there, freezing in the night, only to be told by the woman working at the passport desk at 7.30 am, that that day's quota has been filled and I had to come again tomorrow. You can imagine how I looked on the passport photo, frozen and without enough sleep. Ah!

My husband and I chose this location for our home with purpose. We both work very stressful jobs, and quiet and nature and calmer way of life is a kind of award for us.
Speaking about sports, I must say people are not so into physical activities. Social networks are full with comments about healthy living, there are numerous parks equipped for exercise, bike paths- but I don't see the increasing number of people recreating.

The town we live in has football and basketball fields, we even have a bowling place :) but there is not much going on there.
I think the most popular sport here is a traditional coffee/ beer drinking for hours in local coffee shops :)


Postoji li razlika u oblačenju? 

Ja razliku ne primećujem. Ni u Hrvatskoj, niti u Srbiji, Francuskoj ili Švajcarskoj.
Po pitanju odevanja ljude oduvek delim na one sa stilom i one koji prate trendove :) A vi procenite razlike.

Svoj stil opisala bih kao raznolik. Ležerno elegantan, primeren prilici.
Naravno da se isti menjao kroz godine, ali se čini kako sam pronašla dobitnu kombinaciju- vrlo uspešno kombinujem detalje aktuelnih trendova, klasične komade, težeći ka udobnosti i stilu koji imponuje mojoj figuri. Moram priznati da ne padam olako pod uticaje sredine ako govorimo o odevanju.
Preseljenje u Hrvatsku nije uticalo na neke drastične promene prilikom odabira garderobe ili šminke. Smatram da su Hrvatice, poput Srpkinja :), izuzetno lepe i da se odevaju s ukusom.




Do you see some differences when thinking about wardrobe and dressing up?

I don't see any differences. Not in Croatia, nor in Serbia, or France or Swiss.
When talking about people and their clothing, I have two categories: the ones who have style, and the ones who follow trends :) And you decide what the difference is.

I would describe my style as heterogeneous. Leisure elegance, but occasion adjusted.
My style has changed throughout the years, naturally, but I think I have found the winning combination- I'm great in combining current trends with classical wardrobe parts, and I gravitate towards comfort and style that flatters my figure. I admit, I don't fall so easy under someone else's influence (even when talking about region influence) when wardrobe is in question.

Moving to Croatia hasn't made some big difference in clothing and style, or make up.
I find Croatian women, as well as Serbian, really beautiful and I think they really dress well.




Što misliš o hrani i piću svoje nove zemlje? 

Odgovor na ovo pitanje bio bi identičan prethodnom- drastičnih razlika nema. Ono za šta sam prvi put čula dolaskom u Hrvatsku bio je čobanac :) Bućkuriš originalnog imena, probala sam ga i nije me impresionirao (bio je ljut, kuvar se malo zaneo s dodavanjem paprike :) ).

Inače nisam izbirljiva, pa mogu napisati da su mi sva jela hrvatske kuhinje izvrsna, osim mlinaca :) Od njih bežim jer su... podsećaju me na krpice, na nešto što sam mrzela kao dete.
Već sam spomenula kako su mi dolaskom ovde falile neke namirnice, ali sam presrećna što su iste sada dostupne, pa mi je srce na mestu. Inače dosta kuvam i ne mogu napisati kako mi išta nedostaje jer mogu napraviti sve što sam i dok sam živela u Beogradu.
Ako se dotaknemo teme kupovine i nabavke namirnica, u početku mi je jako falila pijaca (zelena tržnica), ali smo (suprug i ja, snagatora dva) pre godinu dana posadili svoju baštu, prepunu različitih voćnih i povrtnih delicija.



What is your opinion on food and drinks in your new country?
The answer to this question is the same as it was for the last one- there is no drastic difference.
One thing I first heard of after moving to Croatia was cobanac*. I tried it and wasn't thrilled about it.
(*Cobanac is a stew, made of various types of meat with many spices.)

Besides that, I eat almost everything, so I can say I like all Croatian food, except mlinci* ( mlinci* is a national food, a kind of noodle usually baked on the stove and dried. Mlinci are prepared with some fat and are great side dish to turkey, for example). I don't like them because they remind me of some food I had in my childhood.
I've already mentioned before, in the beginning I missed some Serbian food here, but they're available now in stores.
I make meals often and can't say I miss anything, because I can find all the food here like I found it in Belgrade.
And speaking of shopping for groceries, I missed the Farmer's Market, but my husband and I started our own garden a year ago, and now we have a garden full of fruits and vegetables.


Kako izgleda tvoj (radni) dan?

Radim poprilično specifičan posao koji zahteva često putovanje u države Evrope. Kada nisam na putu, radim od kuće ili sam na sastancima.
Kako je kompanija multinacionalna i dinamična, atmosfera je uvek živa i uzbudljiva. Iako ih poštujem, izbegavam preveliko zbližavanje s kolegama, neko preterano otvaranje i ispovedanje jer sam s godinama shvatila da ne mogu, niti je prirodno, biti prijatelj sa svima. Radije sam introvert koji svoj posao radi dobro.

Radni dan traje i do 13 sati i zna biti jako naporno. Srećom, sama sam svoj šef i mogu organizovati vreme tako da me to ne opterećuje. S obzirom na broj radnih sati i obaveza kojima žongliram svakodnevno, nemam puno vremena za posvetiti se prijateljima.
Dolaskom u Hrvatsku upoznala sam puno divnih ljudi i srećna sam što nekoliko njih mogu nazvati pravim prijateljima :)




Tell us how your (work) day looks like.
My job is pretty specific, and often I travel to many European countries. When I'm not on the road, I work from home or am having meetings.
The company is international and the work there is dynamic, and the atmosphere vivid.
But although I respect my colleagues a lot, I avoid getting to close and sharing some intimate information. With time, I've learnt I can't be friends with everybody I meet. I'm rather introvert who does her job well.

My work day lasts up to 13 hours and that can be exhausting. Luckily, I am my own boss and therefore I can organize my time the way it suits me. Having such working tempo, and all the tasks that come with the territory, I don't have much time for my friends.
Coming to Croatia allowed me to meet so many interesting, dear people and I am so lucky to call some of them my true friends :)



Koji su bitni dijelovi godine u novoj državi? Koji blagdani se slave i kako se obilježavaju?

U Hrvatskoj se slavi popriličan broj praznika, različitih razloga. Što je super jer je svaki ''crveni dan'' u kalendaru- neradan!
Mislim da nigde nisam doživela toliko neradnih dana u godini :)

Kao stranac i osoba druge veroispovesti nisam doživela niti jednu neugodnu situaciju. Čak naprotiv! Smatram se pravom srećnicom jer slavim dva Božića, dva Uskrsa, nekada iz šale i dve Nove godine :)
Mislim da o toleranciji mogu govoriti iz globalnog, ili pojedinačnog ugla. Ona postoji, ali ovisi od osobe do osobe.





What are the important days in your new country? What holidays are celebrated and how are they celebrated?
Croatia has a lot of holidays, some civil, some religious, which is great because every "red" date in my calendar is a non- working day! I think I've never seen so many holidays celebrated in one country before :)

As a foreigner and having different religious views, I have never experienced not one unpleasant moment. On the contrary!
I find myself really lucky because I get to celebrate two Christmases, two Easters, and sometimes, for fun, even two New Years :)
I can talk about tolerance from a global and a personal view. There is tolerance, but such thing depends from person to person.


Osjećaš li se ugodno u novoj državi?

Hrvatska je sada moj novi dom. I nikada je ne bih nazvala tim imenom da se ne osećam kao kod kuće. Iza mene je 5 uzbudljivih godina koje su moj život vodile samo uzlaznom putanjom.

Zadovoljna sam i zahvalna na svim prilikama koje sam u Hrvatskoj dobila, a bilo ih je zaista puno. Zahvalna sam i na ljudima, iskustvima i svim situacijama koje su pomogle da tranziciju i stres oko promene sredine doživim što bezbolnije.
Na kraju krajeva, Srbija je blizu i kad god osetim nostalgiju, kući sam za 5 sati :) Nije loše, zar ne?



Hvala, Miša, na sudjelovanju, divnim slikama i detaljnim odgovorima!


Druge postove iz serijala Dijaspora možete pogledati ovdje: Dalia, Beč i Ivana, Mostar.


Do you feel comfortable in your new country?

Croatia is now my new home. And I would never call it that way if I didn't feel at home here. I have five exciting years behind me already, and they've led my life only upwards.

I am satisfied and grateful for all the possibilities I got in Croatia, and there were plenty of them.
I'm grateful for the people, experiences and situations that helped me go through this transition as easier and painless as possible.
Finally, when I do feel homesick and have nostalgia, my home in  Serbia is only 5 hours away.Not bad, right? ;)


Miša, thank you for your answers and beautiful pictures!
Other posts from the Expats series you can check here: Dalia, Vienna and Ivana, Mostar .

23 komentara :

  1. Dakle :D Hvala tebi što si anonimnu mene uključila u ovako lep projekat. Čitam i ne verujem koliko sam svaki odgovor raširila :D čime potvrđujem činjenicu da ne umem biti konkretna hahaha :D No dobro :D Valjda mi neće zameriti ;) Hvala još jednom na gostoprimstvu, volim tvoj blog i drago mi je da sam ostavila maleni trag u njemu :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na sudjelovanju, još jednom :)
      Ja volim kad mi se ljudi raspišu, pa blog i je pravo mjesto za riječi, zar ne?
      Prevest ću sve, samo da ulovim vremena! ;)

      Izbriši
  2. Misha daleko si od anonimne :) i svidja mi se ideja za seriju postova, bas me zanima sto ce nam buduci postovi donijet

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Drago mi je da ti se sviđa ideja za ovu seriju. Jao, ako sve ispadne kako sam zamislila, bit će svega! <3

      Izbriši
    2. Hvala Anči :D Ma znaš šta, bitno je da ljudima koji meni nešto znače nisam anonimac :P Jedva čekam naredne postove, svaki sam do sada pročitala s uživanjem.

      Izbriši
  3. Lijepo.
    Pratim tvoj Blog ali nisam znala sve činjenice.

    Intervju je također vrhunski odrađen.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hej Aneta :) Hvala <3
      Eto, više nisam enigma :D

      Izbriši
  4. Slika rode me je odvalila! :D Odličan post i naučili smo i nešto novo :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa rekla je lijepo žena da je tamo europsko selo roda:)

      Izbriši
  5. E, baš sam guštala čitati ovo! :D Roda je zakon! I Miša je zakon! :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. je, Miša je jako zanimljiva :)
      a rode su super!

      Izbriši
  6. Već dugo vremena pratim Mišin blog i baš mi je drago da sam saznala nešto o njoj.
    Divim se kako uspjeva blogati uz toliko posla i putovanja.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala draga :) I ja volim svratiti na tvoje internet stranice :) Naročito su mi zanimljivi putopisi izleta :) A recept za uspešno žongliranje nemam :D Just go with the flow :P

      Izbriši
  7. jako zanimljivo:) da, priroda stvarno može pomoći da se opustimo. Zanimljiva je ta odluka maknuti se iz gradske sredine, ja često mislim da bih se baš lijepo osjećala na nekom selu. Gradovi imaju svoje prednosti, ali ima i taj život u mirnijim sredinama.

    Nisam ljubitelj mlinaca... paprikaš nisam nikad ni probala, imam fobiju od crvene paprike, a navodno to nije pravi paprikaš ako ne pliva u paprici:) barem su mi tako rekli svi koji ga pripremaju. Nisam nešto hrabra:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bojiš se crvene paprike? opa, ovo nisam čula dosad :)
      I selo i grad imaju svaki svoje prednosti, da.
      Svjesna sam koliko je meni potrebna tišina nakon posla. Mislim da nismo ni svjesni kako zvuči tišina, stalno smo bombardirani nekim zvukovima, bilo bijelim šumom, bilo nečim glasnijim.

      Izbriši
    2. Hvala Ivana! Napokon neko ko razume moje mrske osećaje prema mlincima :D
      Ova fobija od crvene paprike mi nije poznata, ako je paprika slatka :) S ljutom se ne ljubim.

      Što se tiče preseljenja u ruralniju sredinu, mogu ti reći samo da nisam požalila ni na trenutak. Svaka odluka ima svojih pluseva i minusa, samo je na nama da odaberemo najbolji sklad kompromisa ;)

      Izbriši
  8. Baš su mi ovi postovi odlični, super je čitati iskustva iz prve ruke ljudi koji su se odselili nekud! Rode su ♥♥♥

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala.
      meni je, na primjer, drago znati da postoje i ljudi kojima je dolazak u Hrvatsku bio planirana odluka i da im se sviđa ovdje. toliko su mediji krcati samo negativnim pričama kako je sve loše, kako su svi nezadovoljni, samo loše priče..kojih naravno da ima, ali male, dobre priče ni ne dobiju priliku izaći na svjetlo dana.
      Miša je ovdje primjer jer je kod mene na blogu, općenito mi nedostaje veselijih priča.Drago mi je da barem mogu u svom dvorištu takve priče objavljivati :)

      Izbriši
    2. Ma net i mediji su puni samo negativnih stvari, jako rijetko da nešto lijepo prenesu. Jer ako napišeš neko ubio bebu u Meksiku, svi će klikati na članak a ako napišeš sretna i zadovoljna porodica živi u Hrvatskoj, to nitko neće otvarati pa onda normalno da samo prenose depresiju. Zato više niti čitam niti pratim vijesti a na fejsu blokiram sve te prenositelje negativnih stvari, dost mi je stresa više oko svega. Ovi postovi su zato pravo osvježenje :)

      Izbriši
    3. Hvala Misty na čitanju :) ponovo, ja sam se baš raspisala. Prilikom odgovaranja bila sam poprilično otvoena i trudila sam se otvoreno izneti stavove po pitanju tema o kojima sam pitana :) Život u Hrvatskoj je lep. Mislim, život bilo gde na planeti može biti prekrasan ili paklen, samo je na nama da ga živimo onako kako želimo. Mogu napisati da sam proputovala pošten broj kilometara, živela na nekoliko evropskih lokacija, metropola uglavnom. Sve je to divno i krasno, onako na početku. Kad malo vremena prođe, onda zapravo realno doživljavamo okolinu i možemo odrediti dopada li nam se, ili ne. Hrvatska je skroz super država i samo se treba znati postaviti pred izazovima i iskoristiti maksimalno lepote oko nas :) Opet roman. Dangit!

      Izbriši

}, 10);