četvrtak, 25. veljače 2016.

Opća i lokalna/ General and local a.

Danas sam išla uklanjati madeže.
Prvo su mi se jučer javili smsom da me podsjete da je danas termin.
Onda me danas dočekala sala puna ljubaznih pristojnih ljudi.
Diverzija je bio Thompson koji je svirao na radiu. ( tko još pušta Thompsona u operacijskoj sali?)
To me je malo zbunilo, ali zaključila sam da im je to i bio cilj: zbuniti pacijente, da manje razmišljaju o zahvatu :)
Mogao je, na primjer, pjevati Mišo ("pjevati"), pa bi cijela sala imala ruke u zraku i pjevala umjesto njega. Tako da, MPT ispada čak i bolja opcija.

Micala sam četiri madeža, i za svaki sam dobila lokalnu anesteziju. Lokalna anestezija je super.
Injekcija zaboli, i nakon toga, osjećaš da ti nešto rade, al niš ne boli. Malo čudno, osjećam da povlače, pretpostavljam skalpel (nisam ćirila) i osjećam konac kako se napinje dok se zašiva, ali ne boli.
Dobila sam toliko lokalne, da sam se zezala danas da imam dojam da je lagano prešla u opću:)

I kako su me napikali dosta s tom lokalnom, i prije zahvata ispitivali kako inače podnosim lijekove, sjetila sam se svojih iskustava s anestezijom do sad.
Moja prva zubarska pikica desila prije nekih godinu dana, nikad prije nije bilo potrebe. Imam zdrave zube koji rade svoj posao i nijedan nije trebalo micati ni popravljati do prošle godine, i pita mene čika zubo tada kako reagiram. Nemam pojma, rekoh ja, i dobih pikicu ili možda čak i dvije.
Pikice kod zubara su divna stvar. Vidim da radi nekom preglasnom bušilicom po ustima al ne osjećam nada. I naravno, ja krenula žvakati obraze da vidim gdje nešto osjećam, i nakon deset minuta grickanja vlastitog mesa, veli meni moj zubar "Nemoj slučajno gristi obraze, poslije boli kad anestezija prođe." E jbga. Bolio me svaki ugriz, samo da znate.

A opća? Imala sam dosad dvije opće. Zanimljivo je, a ne znam zašto mi se to desi, da svaki put zabrijem da mi se anestezija neće primiti.
Kad sam prvi put primala anesteziju, samoj sebi sam mantrala "gle kako ti se ne spava! nećeš zaspat!" i kad sam vidjela da mi vežu ruku na stol, sjećam se da sam išla pitati ljude u sali, prava ispravna hrvatska rečenica naravno : " Vežete li to vi meni moju ruku kožnim remenom?", oni su poluzbunjeno rekli "Da." i to je bilo zadnje.  Blackout.
Probudila sam se jednog lijepog dana, par dana sam spavala duže od uobičajenog, sestre su mi poslije pričale da su se svi drugi probudili, svi koji su taj dan bili operirani, samo su meni zapisivali u karton "još spava". Ljudi su mi dolazili u posjet, džabe.
Čudan je osjećaj nakon buđenja, um zna da fali neko vrijeme, ali ne zna koliko. I anestezija se zna sliti u dio tijela (bol se zna sliti u dio tijela), u mom slučaju u lopatice, to nimalo nije fora.
Ali hej, ja se naspavala.

Kad sam drugi put primala anesteziju, poklopilo se da mi je anesteziologinja na operaciji bila ona ista, s kojom sam imala informativni razgovor prije operacije, pa sam ju prepoznala po šminkanju i imala joj potrebu reći da se super šminka. Isto tako, imala sam joj potrebu reći da anestezija baš i ne radi jer evo, ja s njom baš pričam li ga pričam, a anestezija ništa.
Anesteziologinja je rekla nešto tipa "A da?" ( i ona se vjerujem svačeg nasluša).
Po meni, idući treptaj oka kasnije, ja sam i dalje gledala u strop, i pitala jedan tren nekog hoće li to krenuti, da bi mi rekli da je operacija već gotova.
Nevjerovatno. Fantastičan rez pamćenja, uopće nisam imala dojam protoka vremena.
Očito su droge napredovale u razmaku od prve do druge operacije.
Nakon druge prebacilo me na veselje, ništa me nije bolilo, sve je bilo super, i bila sam tužna što moja sobna bolnička cimerica nije sa mnom dijelila moje veselje, jer je žena bila operirana isti dan i ležala je onesviještena do večeri, dok sam ja ko zečić obilazila oko njenog kreveta i provjeravala jel možda sad budna.

Inače, anesteziologinja koja se super šminka i očigledno zna raditi svoj posao, u tom razgovoru prije operacije mi je pričala da je rohipnol ( droga koja se ubacuje u piće i obično vodi silovanju ili sličnim krimenima) zapravo anesteziološka vrsta droge, i točno tako se ponaša u tijelu ljudi. Blackout, ne znaš za sebe i nakon što se probudiš, nemaš pojma što se dešavalo.
E da, rekli su da svi ljudi pod anestezijom, dok su još poluživi, pričaju svakakve gluposti. Ne želim ni znati o čemu sam ja brbljala.

Dok ovo pišem već je večer, anestezija je prestala djelovati i sad me paralelno zatežu, svrbe i bole šavovi. Ne znam što je mojim osjetilnim stanicama, sad kad mogu, javljaju sve što im padne na pamet, valjda :)

Sad slušam vaše priče, vjerujem da ima zanimljivih priča s anestezijom!



*****************************

Today I went to hospital to remove my birthmarks.
First they sent me a message yesterday as a reminder. Today, I walked into the operation hall full of polite and professional people.
Only thing that was confusing was Thompson ( a Croatian singer) on the radio.
Who on Earth listens to him while operating?
I realized maybe this is so to confuse patients. This way they will think more about the weird music choice, rather then operation waiting to be started.

I've have removed four birthmarks. All with the local anesthesia. Local anesthesia is a great thing. I could feel the scalpel going through my skin, and later, making the stitches, but nothing hurt.
And for four of them, I got so much local I thing they all made one general anesthesia in my body :)

And since my mind today was on this topic, and before the operation I was asked some questions about anesthesia and drugs I don't tolerate, I started thinking about all the times before I had anesthesia, both local and general.

My first time at the dentist, when he gave me a local injection, was a year ago. My teeth are healthy and luckily, I never needed some oral operation before, so, when I got my first shot, I felt great.
I saw a big loud machine in my mouth but couldn't feel a thing.
My dentist told me ten minutes later, I shouldn't bite my cheeks from the inside, because it will hurt me later. But it was too late, I was so busy with biting my mouth from the inside, it was so interesting trying to feel anything. Well, I felt everything by the time anesthesia was gone.

General? I've had two general anesthesia. Interesting fact, every time I feel it won't work.
First time I got it, I remember talking to myself how it is not working, look, I'm still awake.
So, when they took me to the operation, I told everyone there I am very much awake and their drug is not valid.
Last thing I remember, is asking them if they are really going to tie my arm to the bed. They said "yes" and I passed out.
I slept and slept, and everyone else, who was on operation that day woke up, but I slept a few days more.
Later I was told people came to see me, but no time for visits, I had my beauty sleep. Only the nurses wrote for a couple of days on my papers "still sleeping". When I finally woke up, I met the not so funny part of anesthesia, meaning the pain that usually stays in one place, in my case, the shoulder blades. Hurt like hell.

My second general anesthesia. I've had the same anesthesiologist at the interview before op and in the operation hall. I recognized her by her make up. I, again, had trouble falling asleep, so I needed to tell her her make up is great and her drugs don't work.
She said "Really?", and by the end of her sentence, I was out.
According to me, one blink of an eye later, I was still on the hospital bed waiting for the operation, and asked someone when will this op finally take place, only to be informed I was already operated.
I couldn't believe it. I didn't have any time laps in my mind. It felt so natural.
This anesthesiologist, told me on the interview that rohypnol is actually an anesthetic drug. When a person (usually) drinks it, s/he blacks out and has no memory over what happened.
This doctor also told how most people tend to talk while falling asleep. Usually about something they don't want to talk about when awake.

At the moment,  while I'm writing this, anesthesia stopped working and it aches and itches at the same time. This is not funny.

And now, let me read you experiences with anesthesia!

21 komentar :

  1. Ja cu anonimno jer me stid. :D
    U to vrijeme sam bila slinila za jednim profesorom na faksu, a isla na operaciju.
    Naravno da sam polu drogirana se pojadala o tome problemu.
    Kad ono, anesteziolog mu je bio rođak.
    :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. sori, al,
      ahahahahahahahhahahahahahahha :D

      Izbriši
  2. Super mi je ovo s Mišom. Totalno sam imala viziju - kao joj a što da je Mišo spontano krenuo nakon MPT? Digli bi ruke s nje i ajmo pjevat?! :D
    Inače - ja svaku večer imam kinda black out prije nego se onesvjestim u san. Pričam gluposti, ničega se ne sjećam, a u jutro muž prepričava. Što se mene tiče, mogu me slobodno operirati svaku noć :D.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. daj zamisli da je bio Mišo :)
      tvoj odlazak na spavanje je zanimljiv, što misliš, da postaviš kameru, možda bi otkrila da pričaš po noći, jedeš po noći, pospremaš?
      Ili jednostavno izbrbljaš sve što znaš na ovom svijetu i onesvijestiš se? Kako god, zanimljiv kraj dana ;)

      Izbriši
  3. Uuuu jednom imala opcu i nema ljepseg osjecaja! :) prvo su mi dali pola sata ranije neku tableticu da si popijem i u sali mi bodu igle po rukama a ja ih hvalim kako su njezni. I kako su im to neke super droge. Tu je nadam se bio kraj mojim blebetanjima, jer su mi stavili masku (i ako nije vjerujem da sam ih sve nahvalila). Probudila se sretna i odmorna nedugo nakon operacije. Jedno od ljepsih bolnickih iskustava. Bol i post op ne bi komentirala, to je prica za sebe. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. daaa, prvo je ta tabletica, za koju sam isto zaključila da ne radi !
      Ti si ih isto hvalila! :)
      Anestezija je zakon, trebala bi se češće davati!

      Izbriši
  4. Pod lokalnom sam bila više puta, a kada sam prije 4 godine bila vaditi umnjak (pod upalom korijena, a imao ih je 4) tako me ništa nije boljelo, ni za vrijeme vađenja ni kasnije, da sam odmah drugi dan naručila se da mi izvadi i drugi umnjak za 15 dana rekoh da ne zaboravim kako je bezbolno dok taj dođe na red. A tek to drugo vađenje nisam osjetila. Doslovno trajalo 10 sekundi. Svaki put sam dobila po 5 uboda injekcijom, ofc kod privatnika.
    Pod općom sam bila samo jednom, kad sam operirala žuč. Baš čudan osjećaj koji je teško opisati... baš ti fali vrijeme. Sjećam se dolaska u operacijsku salu, premještanja s kreveta na op. stol i pitanja dal sam alergična na neki lijek. Tada mi je ženska rekla da brojim od 5 prema 1... sjećam se da sam pomislila da ću morati brojati i u minus jer mi je 5,4,3,2,1, malo, a kad ono 5,4,3.... i budim se nakon operacije. Ništaaa me nije boljelo, ništa, ali sam dušu ispi....taj dan.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jelda da fali vrijeme kad se zbudiš?
      Da, postoperativni dio zna biti manje zabavan, svjesna sam toga. Nadam se da su žeč i jetra i sve vezano sad bolje.

      Izbriši
  5. Jednom sam nenadano završila pod općom, a slučajno sam par dana ranije gledala dokumentarac o povijesti anesteziologije, kako su prvi anesteziolozi bili nadroksani frikovi koji su eksperimentirali sami na sebi (i drugima). Pa me anesteziologinja prilikom buđenja pitala je l ona stvarno izgleda kao frik!
    Osim blackouta, još bolje pamtim mamurluk sljedećeg dana.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. zar si i ti pričalica pod općom? :)
      Više se ne treba čovjek ni napiti za sve postsimptome, jednostavno može završiti na operaciji ;)

      Izbriši
  6. Jednom sam bila pod općom, kao dijete, sjećam se da sam se bojala operacije, ali što je bilo poslije ne znam...

    Posljednje lokalno odstranjivanje madeža nije završilo bajno jer je dermatologinja koja to mora izvesti smatrala da to nije madež kao što je rekla njezina kolegica pa je odlučila napraviti "samo" biopsiju. Taj dio mi je krvario sedam dana, sljedeća dva mjeseca sam doslovce imala rupu, a sad imam ogroman ožiljak jer mi je zbog petljanja po tome usred tog dijela pukla strijetina.

    Izbjegavam daljnje odstranjivanje madeža, a ima kandidata :(

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mene je dermatologinja, koja je obavila inicijalni pregled i pregledala i poslikala sve madeže, upozorila da nikako ne dopustim da "samo malo" neš odstrane nego da inzistiram na pravom zahvatu.
      Izgleda da postoji praksa neuklanjanja cijelog madeža kod nekih kirurga. nemam pojma zašto, nije znala ni ova moja dermatologinja. srećom, kod mene ovaj put to nisu ni ponudili, samo su mi zaokružili sve i krenuli pokrivati s onim plavim plahticama koje imaju rupe.
      ovo je baš bezveze pristup prema pacijentu, to što se tebi desilo. jučer mi je kolegica na poslu prepričavala svoja iskustva i uopće nije bilo ugodno. Baš ovisi o tom na kog naletiš.
      Mogu ti jedino preporučiti mjesto gdje sam ja bila, pa da tamo odeš, kad se jednom odlučiš.

      Izbriši
  7. Bila sam par puta pod lokalnom anestezijom, zadnji put prije 3 godine na skidanju madeža. Bilo je super, simpa kirurg i sestra, cijelo vrijeme smo se zezali i pričali. Naravno, gledala sam i rezanje i šivanje, fascinira me to, a nisam gadljiva, haha!

    Kikele82

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja nisam mogla gledati jer sam ležala na stolu, oko mene 5-6 studenata/stažista/štosuveć, kirurg i sestra, ono svjetlo mi bljeska u oči, i još su išli i pokrivali me onim plahticama, ovisno koji je madež bio na redu. vidjela sam samo na kraju, kad nisu dobro stavili tupfer, da teče krv na ruci, i onda su se svi skočili oko te ruke i opet ništa nisam mogla vidjeti.
      Al bili su baš ljubazni i brižni, malo mi je tlak pao kad sam se digla nakon 40 minuta, provjerili sa mnom jesam li ok, još sam tamo sjedila neko vrijeme dok se nisam dobila. zaista ih moram pohvaliti.

      Izbriši
  8. Jako mi se sviđa tema posta.
    Dosad sam primila sam jednu takvu pikicu i to kad sam popravljala zub. Bilo je divno jer se konačno nisam preznojavala i grčila na sam zvuk one brusilice, nego sam opušteno čekala da zubarka obavi svoje. Poslije sam bila još dobrih 4 sata drvena i imala osjećaj da mi sline cure i da su mi usne ogroomne. Al ljepo je kad odeš zubaru i ne moraš se bojati boli :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. joj da, slina curi, ne možeš baš kontrolirati :)

      Izbriši
  9. Moja zadnja totalna, ovdje u UK bas se i ne sjecam kako je bilo kad sam isla under. Ail sto mi se spavalo, a nisu mi dali!!! Ne znam zasto. Bila sam umoprna ko pesek jer onda nisam spavala vec 2 noci i dan i pol. I jos sam imala onaj osjecaj da me ne slusaju oni na hitnoj, kad sam im govorila da nije appendicitis, garant. Pa nisam htjela spavat jer nikom nisam vjerovala da zna sto radi :-p .

    Onda nisam mogla ici na WC ni sprijeda ni straga, pa su me pitali svasta sestre i tko me vec vidio. i niko se pametan nije sjetio da je to bila posljedica opce anestezije. I naravno kad sam ja to predlagala i moj muz, niko ni cut! Nisu mi htjeli stavit kateter sve dok nisam u sred noci palkala od bolova trbuha zbog punog mjehura koji samo so nije explodirao!

    I na kraju je trebalo 2-3 dana da mogu na wc kak treba. Pas mater, kad se sjetim.

    I kad sam vadila umnjak i rekla da bi jako rado opcu jer mi trebaju pilit umnjak na 3 dijela i ja sam imala uzasno prethodno iskustvo, pa mi rekli na recepciji u dental hospital da ne mogu imati anesteziju za to. Dosla ja onda narucena nakon sto sumi 2 puta otkazali. I kad su me trebali drzat jer sam tulila i plakala ko ljuta godina, 3 troje me drzalo da se ne trzam. Pa su mi doktori i sestra rekli da sam trebala zatraziti totalnu. Ja sam rekla da jesam i da mi je glupaca na recepciji rekla da ne mogu dobiti totalnu, jer se to samo radi na lokalnoj. Ponudili su mi resceduled appointment sa totalnom, ali je meni vise bilo dosta, i rekoh ako sad izadjem , bjezim glavom bez obzira i ne vracam se vise!! Jos jedan pas mater kad se sjetim ...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. pa jao, ove UK priče su baš strahota.
      Žao mi je, nadam se da se više neće ponoviti.

      Izbriši
  10. u ponedjeljak sam imala svoju prvu opcu i ono meni je to ko kad ono slucajno zaspes na kaucu pa se ne sjecas kako si zaspao i budis se tako da ne znas gdje si. doduse ja sam cini mi se prilicno brzo dosla k sebi i nisam pricala gluposti kao sto neki pricaju da je njima bilo. sve u svemu mislim da sam je prilicno dobro podnijela, cak nisam ni zaspala dok mi nisu masku stavili, sto bi bilo bolje da jesam jer ne bi osjetila postavljanje braunile (dvaput su morali bockat :'( ) al eto i to je proslo sto je najbitnije. a lokalna mi je divota iako je cudno osjecat da ti se nesto radi, a da ti nista ne osjecas.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. nadam se da je stanje dosad već bolje.
      a možda ti samo misliš da nisi ništa pričala, ha? (muzika iz Zone sumraka) ;)

      Izbriši
    2. a ide pomalo, u ponedjeljak skidam savove, jos zateze i boli, al se smanjuje pomalo pa sam optimisticna da ce skoro prestat. a i to sto kazes, al intezivna gdje sam se budila je koliko mi se cini bila prazna pa ako i jesam nije imao tko cut :D poslije u sobi bi mi rekle da jesam ^_^

      Izbriši

}, 10);