ponedjeljak, 18. travnja 2016.

O pokrivačima/ On blankets.




Vozim se neku noć s posla, prošla ponoć, Mjesec iznad mene, malo auta oko mene u prometu, a dovoljno toplo da spustim prozor u vožnji. Ok, to automatski znači da mi i alergeni ulijeću u auto, ali što ću sad, ni prvi ni zadnji alergeni, zar ne?

I sami znate kako nam je promjenjivo vrijeme, i idemo gore- dolje po temperaturnoj skali tjednima, ne znaš bi li nosio japanke ili gležnjače na posao, sve se mijenja, ponekad unutar istog dana.
I dok sam tako razmišljala o promjenjivom vremenu, nekako sam došla do djetinjstva, kad je postojala zimska i ljetna garderoba i zapravo se ne sjećam nekog prijelaznog razdoblja.
Po zimi su se nosili dugi rukavi i debele stvari, po ljeti kratko. Po ljeti se spavalo ispod plahte i možda deke, po zimi ispod debelih popluna i perina.
I sjetila sam se kako je moje djetinjstvo u hladnom dijelu godine bilo pokriveno biljcem i onim teškim perinama. Ne znam znate li što je biljac- to je debeo vuneni ručno tkani prekrivač, u mom slučaju iz Like.
Biljac te poklopi, i ne mrdaš cijelu noć. Nema okretanja, što si pišao prije spavanja- pišao si. Nije da ti itko brani, ali se ne možeš okrenuti koliko je to teško.
Ležiš cijelu noć ko vampir, s rukama prekriženim na prsima, da prstima možeš maknuti vunu koja škaklja nos i malo se počešati, i razmišljaš kako ispuzati ispod biljca i perina koje su ko kakav oklop.

A biljca se ne možeš tako lako riješiti, jer ne samo da je bio kod babe u njenoj kući, a ne ne, ona je istkala još biljac dva svojim sinovima tako da biljci žive svuda, i ne samo da su ručno tkani, oni imaju utkane inicijale, pa se ne možeš praviti da nije tvoj i, na primjer, dat ga nekom drugom. Ili slučajno ostaviti par metara tkanog utega negdje.

Ne znam jeste li bili ko klinci u takvim situacijama, kad je zbilja jako hladno, a nije se grijalo toliko, ili se sobe uopće nisu grijale ( znam da se i danas  ne griju sve prostorije u svim krajevima), ili možda niste kao klinci, nego (još i ) danas prolazite kroz to. Koliko vam to stvara problem?
Pa kupaona mi se uvijek činila kao najveći problem.

Ovi današnji prekrivači..milina su. Meni je trebalo vremena da prestanem izjednačavati težina= grijat će, i da se lagano prebacim na lagane poplune i/ili deke. Još uvijek imam potrebu preko ljeta barem prebaciti plahtu preko leđa, da ne budu gola (mada ju bacim u snu).

Kako sam ono došla do prekrivača? Aha, noćna vožnja s otvorenim prozorom.
Da, zime su bile drukčije kad sam bila klinka. Al proljeća..proljeća su uvijek nekako bila injekcija života i radosti. I jako volim otvorene prozore i doma, i na poslu, i u autu.

******************************

A few evening ago I was driving home from work, it was night, the moon high above me, and it was warm enough to drive with my windows open. It also meant that, with the warm air I got all the allergens , but hey, not the first nor the last allergens, right?

I suppose you are aware how climate changes and how weather forecast looks like a roller coaster. and somehow my thought went far in the past, remembering how it looked like in my childhood, when it was more winter and summer period wardrobe, and less partly cloudy- partly extremely hot days.
I remember having long sleeves for the cold period and short sleeves for the summer. Also, speaking of blankets, in the summer there were light blankets, but in winter..oh, in the winter.
In the winters we had this hand made big heavy wool blanket that my grandmother made, one for each of her children, and form some grandchildren, too. It was the size of a bed, and when I climbed into bed in the evening, I spent the whole night in the same position, because I couldn't move under this blanket. Going to the toilet was not the option. It sounds funny now, but believe me, winter were no fun back then.

Broj komentara: 14 :

  1. Ah zima!Ja sam jaaaako zimogrozna i sjecam se kad sam ko mala isla s roditeljima tatinoj rodbini u Podravinu,pa oni debeli popluni ispod kojih se ne mozes micati hahaha(tada mi to nije bilo smijesno).Bas kako kazes,popisas se navecer i to je to.Jedva sam cekala jutro i utrcat u kuhinju pored peci na drva i jos danas se sjecam tog mirisa caja od sipka i krvavica za dorucak:-)A kad sam dosla dragom na Hvar(jos onako turisticki zimi,prije nego sam doselila) prvo sam pitala A di su vama radijatori?A oni pras u smijeh..E te zime su mi uvijek ali uvijek bile grozne,tj tih par dana,a sad mi je sasvim normalno vise ne grijat sobu ponoci,cak mi i smeta grijanje kad dodjemo kod mojih.Eto htjela sam rec kako se covjek u biti navikne.Ali ako moram birat,uvjek biram proljece i ljeto jer sve moze bit otvoreno,i ja kao ti volim sve otvoreno,prozori,vrata,ured na poslu!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. kad sam ja živjela jednu godinu na Hvaru, tražila sam smještaj koji nudi grijanje, i svi su mi se lokalni smijali da šta će mi to. "Nema zime na Hvaru" rekoše mi oni. Srećom, našla sam stan s klimom i tako sam se grijala, jer kad je bura krenula puhati, to je dolazilo do kostiju. Super je praviti se da zima traje tri dana, financijski je isplativo :D Ja isto u spavaćoj uopće ne grijem, trebam zraka ;)

      Izbriši
    2. Sta si cjelu godinu tu zivjela?Da,poznato mi je to kad lokalni pocnu pricat da nema zime,ma vraga nema!Kad zapuse bura,hladnije mi je nego u Zgb,sa svom robom na sebi ko da nemam nista,sve probije..

      Izbriši
    3. Da, kad sam ostala bez posla u Zagrebu prije nekih desetak godina, tražila sam posao bilo gdje i pojavilo se radno mjesto dolje, pa sam odselila na Hvar i radila i živjela tamo cijelu jednu godinu :)

      Izbriši
  2. Danas sam naučila nešto novo, naime nisam znala što je Biljac prije:). No sjećam se i ja nekih teških pokrivača i drago mi je što danas postoje laganiji, a jednako ako ne i više topli.

    Otvoreni prozori su uvijek dobra ideja...volim taj miris cvijeća i života, često otvaram prozore, pa i nekad i držim otvoreni cijeli dan...sve da upe izvana taj miris proljeća je tipičan za ovo razdoblje:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ti svako toliko naučim na mom blogu nešto novo :))
      I meni miriši proljeće, baš volim friški zrak!

      Izbriši
  3. Mi smo u Slavoniji imali perine i nismo imali centralno u kući negdje do moje 12-e godine. To je bilo: uletiš u hladnu sobu, zavučeš se pod tu perinu i stisneš se u klupko dok se perina ne zagrije pa onda polako mic po mic dok se ne rastegneš cijeli :) Sad imam zimske i ljetne poplune i dost mi. Ne grijem spavaću, ja volim kad je hladno, kad je vruće ne znam kak bi se namjestila, skoro se zalijepim za zid ko pauk da me hladi xD Al vrijeme nam je ludo, katastrofa.. Jedan dan sjedim u majici na bretele, drugi u puloveru X_x

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. i mi smo imali perine (uz biljac).
      I ja danas imam ikeine poplune po kategorijama, za hladnije i toplije periode :)

      Izbriši
  4. Jao, traume iz detinjstva- debele perine i kockasti jastuci. Sbaki put kad bih spavala kod bake, vracala bih se ukocena :))
    Sad uglavnom ide deka u jorgansku uvlaku a leti frotiri ili samo uvlaka :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. joj, da, kockasti jastuci, pa kad ležiš u polusjedećem položaju :D

      Izbriši
  5. Baš traume iz djetinjstva, ma i malo kasnije :D
    Kod mojih roditelja, a i općenito u Istri ima neki običaj da se u kućama sobe ne griju. Tako sve dok nisam došla u VG i otkrila čari toplane smrzavala se jer baš to ljudi imaju dolje običaj negirati da je hladno. Ma jok, ironično, ali ovdje mi je zimi toplije nego tamo. I konačno mogu zimi koristiti spavaću sobu za čitanje (bez rukavica), gledanje tv na krevetu (a ne ispod 5 pokrivača), a i za razne hmmm aktivnosti.
    Pokrivači su isto tako bili debeli, teški... ma zapravo 2-3 deke i pokrivač, dok kasnije nije došla perina i nekako je bilo laganije, ali opet se moralo spavati s kapom na glavi. Sada je divota - zimi deka, a ljeti samo plahta.

    OdgovoriIzbriši
  6. ahahahahahahahaha baš si me nasmijala! :D
    eto, pošto si živila na Hvaru, ne tribam ti pričat koliko mi je zima zapravo toplija u Zagrebu nego u Splitu. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne bih rekla da je zima toplija u Zagrebu, ali je ugodnija u Zagrebu :D. i da, dolje se ekipa pravi da nema zime i onda se skupno smrzavaju jer "ne treba grijati".

      Izbriši

}, 10);