četvrtak, 7. travnja 2016.

O umoru/ On being tired.

Jeste li umorni ovih dana? Zeza li vas vrijeme i promjene vremena?

Meni je umor postao konkretan faktor svakodnevice. Na svakom susretu s neurologom pričam o umoru. Umor je, inače, valjda najčešća karakteristika ms osoba.

I kako ja svaki put pričam na kontrolama kako sam okej (zaista jesam) samo me umor zeza, a umor može biti multipla, pa može biti štitnjača, pa može biti željezo/niski tlak/promjena vremena..mislim..za taj umor može biti brdo uzroka, i može biti jedan i mogu biti svi i na kraju, nema uvijek lijeka.  S obzirom da je moje zdravstveno stanje stvarno ok, taj umor je nešto što sam prihvatila i hendlam ga najbolje kako znam: usporavam tempo, slušam svoje tijelo. To najčešće znači da odem odmoriti nakon posla, ako radim ujutro. Uglavnom to izgleda tako da odem direktno doma i legnem najbrže moguće. Zaspem, spavam sat vremena, i svijet opet ima smisla. Moj umor ima rješenje: odmor, i mada je moj umor stvaran, nekako mi je teško objašnjavati ljudima koliko me gasi naočigled jer su svi oko mene barem jednako umorni.

No, moj neurolog je odlučio poslati me na dodatna istraživanja zbog tog umora, i ja sam provela cijelo jedno jutro na Rebru i testirala sam evocirane potencijale, koji pokazuju kako rade određeni živci.

Na kraju samih evociranih potencijala dobila sam za ispuniti upitnik o umoru.
Mislim da mi je taj upitnik bolje stavio moj umor u neku perpektivu nego svi ljudi oko mene, koji govore koliko su i oni umorni.
Upitnik se sastoji od izjavnih rečenica s kojima se slažete ili ne slažete u nekog rangu od "potpuno" do "nikako" i kad sam krenula čitati koje razine umora postoje..baš sam se rastužila.

S jedne strane, ja ne umanjujem utjecaj koji moj vlastiti umor ima na mene. Moj smjenski rad utječe na moj bioritam, a s godinama sve više težim ići leć kad i kokice i kužim da moj način života ima direktan upliv na nedostatak sna, jer su smjene svakakve i taman se naviknem na jednu, i prebace me na drugu, i tijelo podivlja. Odmor je postao konkretan faktor i ja se hoću naspavati (radnim danima, vikendom, na godišnjem, nebitno). Ako je nešto u planu navečer, ja ubacujem pauzu popodne, i ne moram nužno spavati, dovoljno je da legnem na pol sata- sat i već sam bolje. I šta je- tu je- složi se život malo drugačije, i idemo dalje.

I to je ono kad ljudi pričaju o umoru, i svi se slažu kako su i oni umorni. Teško je procijeniti koliko je tko umoran. U tom upitniku postoje razine umora: "Ponekad zaspem dok sam u autu"; "Zaspem dok spremam ručak/pospremam po kući"; "Na kraju dana ne mogu dignuti ruke ili noge".

Teško je, s jedne strane, čitati koliko je nekome drugome teško i koliko zaista umor može sjebati nečiju svakodnevicu, i pritom biti svjestan da nema garancije da neće i meni tako možda biti. Osim toga, ja sam svojim puno benignijim umorom, znam koliko je zeznuto to nekome ići pričati, jer masa ljudi je natjecateljski raspoložena kad se tako nešto kaže.
Znate ono, slučajno kažete nekome, tko ne zna cijelu priču, da ste umorni, i onda kreće litanija da su i oni umorni, dapače, umorniji, jer su stariji/imaju teže poslove/ imaju  teži život/ njihov tlak je niži ili viši i više ih zeza meteoropatija i još k tome ih srce zeza i kad su bili mali, išli su pješice po snijegu u školu uzbrdo, u oba smjera.

Ja imam sreće i okružila sam se dobrim ljudima. Prihvaćaju moj odgovor kad sam umorna. Eventualno komentiraju "Ti si stalno umorna :)" al i ako ne razumiju, prihvaćaju.

Vjerujem da ima ljudi, s multiplom ili s nečim sličnim, gdje su simptomi jednako nevidljivi, a možda su okruženi budalama koji nemaju receptore za poimanje svijeta oko sebe. I možda kažu nekome na poslu ili doma da su baš umorni i da ne mogu ići nekome na krstitke ili na cugu ili nešto treće, i onda im netko drži monologe.

Mislim, ne trebaš imati multiplu i biti umoran da bi imao pravo na odmor. Možeš biti jednostavno umoran od života, ili ispijen od posla i ako tijelo kaže da je gašenje najbolji lijek, odi legni i liječi se.
Zapravo mi ide na živce što se masu ljudi pretvori u vrsne dijagnostičare čim spomeneš tako nešto, i krenu davat primjere i savjete a da ih nitko nije pitao. Zašto ljudi to rade? Uz sveti internet, zašto itko misli da su informacije danas nedostupne?

Što sam htjela reći ovim cijelim postom? Ako ste umorni, slušajte svoje tijelo. U biti, dosta je jednostavno. Tijelo jako često pokušava javiti da nešto ne štima.
Ako ste umorni, de odite malo odmoriti. Suđe može pričekati. Prozori i zavjese neće nikud pobjeći. Nemojte si nametati izborne predmete kao obavezne.
Što god da je, poslušajte malo svoje tijelo, nemojte ići protiv njega, niste neprijatelji. Tijelo svaki dan napravi sto čuda da vi možete disati i pričati i postati selfieje i komentare po netu, i multitaskat s mobitelom u jednoj, a cigaretom, kavom ili tavom u drugoj ruci.
Ako mislite da nešto ne štima, nemojte čekat godinu dana za pregled, odite vidjet jel zaista neki kvar ili samo brijete jer ste previše gledali Housea i slične serije.

Ako ste umorni, odete li se odmoriti ili tražite veću lopatu?


******************************
Are you tired these days? Do the weather changes affect you?

Fatigue has become a big factor of my life. Every time I'm having an appointment with  my neurologist, I keep talking about how tired I am. Fatigue is one of the most common characteristics of people with MS diagnose.

And since I feel fine ( I really am ok) but every time I mention fatigue, this time my neurologist decided to sent me to some fatigue related testing . you can be tired because of numerous reasons:  multiple sclerosis, thyroid, anemia, blood pressure etc. or it can be all together or some other thing..
I deal with fatigue the best I know: when I feel tired, I slow down. Usually, when I work in the morning and fatigue shows up, I go home after work and go to bed. I try to sleep or rest for one hour, and later feel as good as new.

Although my fatigue is real and I have a solution for it, it is hard sometimes explaining people how really tired I am, because everyone else around me is also tired, because life sucks energy out of people.

So, since my neurologist heard me talk about it quit a lot of time, he sent me to evoked potentials tests, and afterwards I had some questionnaire to fill.

And there were these fatigue related questions, that made me sad.
I read how ugly it can be. The questionnaire had statements which I had to describe as "I agree completely" or " I disagree completely" with the option in between, and the statements included fatigue while driving the car, preparing lunch, reading or watching TV, or just not being able to lift up legs or arms at the end of the day.
It is not easy thinking about an option that describes someone's life and and option that there's no guarantee this could not be my description some day.

At the moment, I have the solution for my tiredness, and I have adjusted my life, mostly, to feel rested- in everyday situation, on weekend, on vacation, it doesn't matter, it is a priority. People around me are great, and if they don't understand, they at least accept it.

But there must be people somewhere who are at least tired as I am, and have no one understandable around them.
I know there are people who tend to show their own sacrifice, when you try to explain them how tired someone feels. There's no way you're more tired then they are: they work harder, their diagnose is worse, their life is tougher, their childhood was even more tougher then yours..that kind of people. And today, they are surely more tired then you are and they are not complaining.

You don't have to have ms to be tired and go and get some rest. A person can simple be tired of living. And if your body tells you it needs rest, go and help your body and rest. Don't explain yourself to not important people, don't ask their opinions. Go and rest.

What did I try to say with this post? Listen to your body. It usually sends you signals when something's wrong. Don't wait a year to go to the doctor's. Go and check where the problem is. If there is a problem, start solving it. If there is no problem, you'll at least know you've watched too much of Dr. House or similar tv shows.
What ever you do, know that body is not your enemy. It makes amazing things every day to make you able to breathe and eat and take selfies and post comments on the internet. It makes a great job to allow you to have a cigarette in one hand, and smartphone, coffee or a pan in the other. Give it some credit.

So, what do you do when you feel tired? Go rest or work even more harder?

22 komentara :

  1. Umorna sam zbog anemije. Već desetak godina u krug, nekad više nekad manje. Nije to umor da bih mogla leći i odmah zaspati nego leći i buljiti u prazno, po mogućnosti bez misli o svemu što moram napraviti ili grižnje savjesti što ležim.

    Navikla sam već, umor i ja, prijatelja dva :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dijele li ti ljudi savjete što sve trebaš učiniti? ;)

      Izbriši
    2. Obavezno :D Što je najgore, nekad sam toliko očajna da fakat isprobavam. Pa pijem kupinovo vino (iako imam alergiju na alkohol), nalijevam se sokom od cikle od kojeg mi je mučno, naručujem spiruline s neta, uvodim leću u obrok tri puta tjedno i sl. :))))) Kad skužim da ništa od toga, pomirim se s time da dva-tri puta godišnje moram piti tablete i to je to.

      Izbriši
  2. Svakodnevna jednolika rutina smanjuje mi razinu energije i umara. Neki odmaci od rutine, vožnja biciklom, druženje s ljudima i kretanje općenito, a neki put samo dobar film, pune mi baterije.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da, ovo sam primijetila. otkad je zatoplilo, više vremena provodim na zraku, hodam brzo. pomaže mi.

      Izbriši
  3. Odlicno si ovo napisala, takmice se ljudi danas u svemu pa i u tome kome je gore!!!:( Samo dobro okruženje i slušati svoje telo i nema zime..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. pa zar ne? baš se takmiče kom je gore, ponekad se ne uspiješ ni potužiti, pregazi te horda onih kojima je gore :D

      Izbriši
  4. Podseti me Nebeska da proverim krvnu sliku :) Meni je april "umorni" mesec..promena prehrane, rezim spavanja, pripreme za pocetak koncertne sezone, ovo blesavo vreme..Popodnevna dremka je obavezna kao i power shake sa kupinom i aronijom

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Znaš da mi je lakše kad ovako pročitam, da i drugi prilegnu popodne malo.

      Izbriši
  5. kakav ti je D vitamin? Stess je jako iscrpljujuci + 'empathisers' k tome ne pomazu. Vrijeme me iskomira i daje mi mother of all headacheas. Ali onda slusat tijelo i to je to. Da li je spavanje pravi 'lijek' ili uzimanje zeljeza ili nesto trece ili kombinacija svega skupa, to je valjda individualno. Meni setnja ili trcanje vani malo pomogne da me osvjezi i da se razmrdam na suncu.
    Imamm jednu poznanicu koja je 'blagoslovljena' stalnim i kronicnim umorom. Znam da ju je to kostalo jako puno u zivotu. http://www.theguardian.com/lifeandstyle/2016/apr/04/chronic-fatigue-syndrome-cfs-taken-seriously?CMP=share_btn_tw
    evo ti gore link na njezin problem.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. D3 mi je iznad gornje granice referentnog intervala, ali kako ja ne spadam u standardnu skupinu, moram ga nastaviti koristi i dalje puno. Krenula sam na brzo hodanje zadnjih desetak dana i to mi čini dobro, razbudi me.
      Kronični umor, mada mislim da ga ja nemam, je zeznuta stvar, zaista može otežati život. idem sad vidjet ovaj link.

      Izbriši
  6. Mene je cijeli život ubijao nizak pritisak. Ne patim od umora, ali patim od pospanosti. Što kažeš ti za umor, kako ima svoje stepenovanje, tako je kod mene sa pospanošću. Varira od toga da ponekad zijevam cijeli dan i malo me baca dok gledam TV, do momenata kada sam znala zaspati na poslu dok aktivno radim nešto na računaru ili recimo da zaspem na nogama vračajući se kući s posla dok aktivno hodam. I kad kažem ljudima da imam problem s niskim pritiskom, najčešće dobijem priče kako je to super, bar nemam visoki, svi sportaši imaju niski pritisak, to je dobro za srce, a ljudi ne kontaju da me nekad strah da ne zaspem za volanom, onako u sred bijela dana, čak iako sam odspavala svojih urednih osam sati sna.
    p.s. veze nemam zašto tako zaspem odjednom, nisam nikad išla doktoru, ali znam da imam nizak pritisak i pripisala sam to tome.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni siesta sve više ima smisla. Ne kužim zašto ju cijeli svijet ne prakticira.
      O komentiranju tvog tlaka ni neću. Super su mi ljudi koji ti tako idu objasniti da je tebi, zapravo, sasvim dobro. Zamisli, ima gladnih u Africi,a ti se tu žališ..

      Izbriši
  7. So interesting article, I'm not stil so tired by now, hope I continoue like that

    Melange-Boutique Blog || Instgram

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. thank you :)
      Good for you ;) fatigue is not fun at all ;)

      Izbriši
  8. Najbolje je ljudima nista ni ne spominjati....kao sto kazes, takmice se i dijele savjete koje nisi ni trazio :-(.
    Kad sam previse umorna, onda ne mogu ni zaspati. Moram se prvo malo odmoriti (iz TV-a ili interneta) da bih mogla zaspati,

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da, ovo mi je poznato. kad si umoran, treba prijelazno razdoblje da se zgasiš.
      Ja pokušavam prakticirati kraj dana bez elektronike, da dam tijelu do znanja da je ćorkica uskoro na dnevnom redu. Inače bih mogla do sutra refreshati mob ililaptop da vidim ima li šta novo u svijetu..a koga zapravo briga za sve te informacije.

      Izbriši
  9. Iskreno ljudi mi znaju jako ići na živce sa svojim savjetima i objašnjavanjima kako je njima život težak, a tvoj eto jako lak ( ne znam nekad ljudi svašta kažu i što je najgore tim kukanjem kako je svima odlično i lako, a oni jedni vuku neki teški teret u život najviše sebi zagorčavaju život jer se uvjere da je stvarno tako). Ja nekad ostanem šokirana s nekim izjavama i stvarno se pitam što je ljudima danas i kako mogu biti tako bezdušni.

    Ovo proljeće sam baš osjetila neki umor i iscrpljenost, a ponekad je potrebno upravo ono što kažeš, dobro se odmoriti. Posebno ako čovjek ima neki stvarni zdravstveni problem ili imunološku bolest, jer je onda to posebna vrsta umora. Nekad i pola sata puno znači, samo leći i isključiti se od svega. Ja znam popodne leći, ponekad čitam, a ponekad ne i to mi odlično funkcionira baš se odmorim:)

    Upravo sam (ovaj tjedan) dobila dobre nalaze nakon dugo vremena (valjda nakon tri, četiri godine) i drago mi je zbog toga pozitivnoga pomaka, naravno da sam sretna što mi se nakon godina zdravstveno stanje konačno popravilo, ali mislim čak i da nije, morala bi naći neki način da se s tim nosim...ali da nije olakšanje, naravno da jest:):).

    Nedavno sam gledala neku američku emisiju (koja je valjda o nekakvim bolestima, ne znam nisam je prije gledala) i radilo se o mladoj djevojci koja je bila aktivna u sportu, nogometašica i sve to, a onda je s 14 odjednom počela pratiti od kroničnom umora i nije se mogla pomaknuti s kauča, ni družiti s vršnjacima, jedva je završila srednju školu i upisala se na neku višu pa nije ni to mogla završiti..najgore je što joj njena obitelj nije vjerovala, a ni doktori, već su govorili da želi privući pažnju i da je depresivna...pa čak da je i to bio slučaj, trebalo je to liječiti, na kraju krajeva i depresija je ozbiljna bolest koja se treba liječiti ...Ukratko, na kraju je ispalo da je imala niz infekcija i upala koje izazivaju neke rijetke bakterije i zapravo je bila teška bolesna. Tek je u dvadesetima dobila pravo liječenje. Strašno, zamisli koliko se jadna propatila, godine života s kroničnim bolovima, a nitko za nju nije imao ni suosjećanja. Baš me rastužila ta emisija i iskreno nekako mi se čini da ti američki doktori znaju biti dosta izgubljeni...liječiti višak željeza puštanjem krvi? kao da smo u srednjem vijeku, neko dijete ima višak željeza idemo mu puštati krv (ozbiljno tako su je liječili godinama tamo u SAD-u), a jadna je od te terapije bila još umornija. Toliko o razvijenim i nerazvijenim zemljama.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Čestitam na dobrim nalazima! Pa to je divna vijest :)
      Ne znam što bih ti rekla o američkom zravstvu, nemam dovoljno informacija a ovako bih samo generalizirala. Mislim da ima svakavih primjera tamo, kao i kod nas i bilo gdje drugdje. A sve ove dijagnoze koje je teško uloviti izazivaju razne reakcije i kod civila i kod liječnika. Žao mi je što itko mora prolaziti kroz takve situacije, biti okružen nerazumijevanjem i idiotlukom, i još ti okolina govori da si sve umislio/la.
      Što se tiče ovih koji ne daju ni da se na odmor netko požali, što reći..haters gonna hate.
      Drži se!

      Izbriši
  10. umor umor, svatko misli da je njegov najveci i najgori, a zapravo nemamo univerzalnu skalu za usporedjivanje. al opet ima i normalnog i nenormalnog umora, ovaj normalni od fizicke iscrpljenosti je dobar i nekako znak da si dobro ispunio dan a ovaj nenormalni kojim tijelo upozorava da nesto nije uredu zna bit gadan :( od ovih nenormalnih najmanje volim onaj od stitnjace, jer mozes odspavat i 15 sati i jos bit umoran i jedva se ustat iz kreveta, a okolina samo osudjuje i pita kako mozes bit umoran kad si toliko spavao, njima je neshvatljivo jer nikad nisu iskusili

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni je ovaj upitnik dao bolji uvid koliko grdo može biti i gdje se moji umori nalaze na nekakvoj skali, mada je, kako i ti kažeš, sve to individualno.
      Štitnjača je zajebana, znam. Trebalo bi počet ljudima postavljat protupitanja kad krenu biti glupi.

      Izbriši
    2. ma s familijom ni ne mozes bit preostar a ovi ostali ce i tako nastavit bit glupi i mislit da je zapravo ljenost u pitanju i tepat si kako su oni super jer nisu takvi

      Izbriši

}, 10);