ponedjeljak, 16. svibnja 2016.

Životni/ Life lately

Last weekend (not the weekend that ended yesterday, when it was less then 10 degrees yesterday in Zagreb) it was warm and time for short sleeves and I decided to plant some seeds in my father's garden. Well, every time I tried to step outside the house it started raining. Every single time, as if I was a part of some didactic children's toy, I stepped outside the house, and there was this cloud, armed with rain, above my head. I planted mangel in the rain, it better grow good, and hope it won't be eaten by snails/voles/something else.

Well, Monday came and it looked better and I went to pick some rose flowers and came out of the garden a couple of hours later. We have beautiful rose bushes, some of them I planted back then while I was a student, but some of them are older then 25 years. These are big bushes who tend to outgrow the house, unless you cut them off regularly. I Spent hours cutting the flowers, their thorns stabbing me and cutting me enough, my colleagues at work asked me that afternoon if some cat had attacked me (my arms were in bruises from the fingers to my elbows), but I had 40 roses taken <3

Prošli vikend (ne ovaj jučer, kad je bilo manje od 10C u Zagrebu u nedjelju) je bilo sunce i kratki rukavi i ponedjeljak je bio krasan i provela sam sate i sate u vrtu. Za početak, u nedjelju sam imala plan (!) da posijem neko sjeme u vrt, jer se stvorilo nešto prostora (zahvalimo velikim hladnoćama i mrazu prije par tjedana, kad je pola posađenih flanci otišlo na vječna lovišta).
Svaki put kad sam izašla s motikom iz kuće, počelo je padati. Časne mi riječi, ko neka didaktička igračka za djecu, kao da sam izlaskom iz kuće povlačila neki oblak iznad sebe i izlijevala kanistre vode na zemlju. Blitvu sam posijala po kiši, briga me, ima da raste ko nespašena, ako ju ne pojedu puževi/voluharice/nešto treće.
Ipak, u ponedjeljak je bilo lijepo vrijeme, a ja sam prije posla otišla malo odrezati ruža, pa sam dva sata kasnije izašla iz njih :) Otkako je moj otac u penziji, on se brine oko cvijeća i očito se jako vole, svi grmovi su narasli u divove, cvjetaju ko nespašeni, mirišu, pčelice lete, i baš je milina. Neke grmove posadila sam ja na faxu, ali najstariji imaju preko 25 godina i to su biljke koje, ako ih ne podrezuješ, streme tome da nadvise kuću. I koliko god pazila, nema šanse da me ne ubode trnje. Došla sam na posao, pitali su me jel me neka mačka napala. Ruke su mi bile u ogrebotinama do lakta.
Al sam zato nabrala oko 40 pupoljaka i cvjetova ruža <3
U međuvremenu sam također naučila koliko jako želudac može boliti, jer proživjela sam nešto, što moja doktorica naziva napadom akutnog  gastritisa, što zvuči onako grdo, al zapravo je grozno i ja sam od srijede navečer ležeća i nejeduća i nevjerojatno koliko cijeli trbuh može bolit. Sve smeta, i kad legneš na bok, i kad se preklopiš, i kad dišeš, i kad ne dišeš,i kad se protegneš. Želudac boli kad pomisliš na hranu. Crijeva bole ne znam od čega.

Onda je subotu bilo bolje, odličan, odličan osjećaj kad ništa ne boli. Subota je odlučila izliti svu kišu koju je imala i padalo je od jutra, kad sam posjetila Institut Ruđer Bošković i njegove Otvorene dane (super, preporučam, pogotovo ako imate klince! njihovi zaposlenici su druželjubivi i strpljivi i pokušavaju približiti posjetiteljima znanost kroz razne radionice i predavanja) do navečer, kad sam odlučila po najvećoj pljuščini otići na cugu i klopu i trebala sam obuti gumene čizme i navečer, kao i za Ruđera, a nisam. Trebala sam obući kaput i rukavice, jer čemu se praviti da je proljeće, nije, jadne rode, vjerujem da neke plaču sad za Afrikom. Pa se ti seli dvaput godišnje i pogodi tajming.

Bila sam prvi put u Šumskom bistrou. Za sebe kaže da je veganski, vegetarijssnki i restoran sirove hrane. Nalazi se u centru Zagreba, iza Trga, u Tkalčićevoj. Mogu reći da su jako ljubazni, imaju jake fine rakije (znam iz druge ruke, samo sam probala rakiju s čili papričicom i mogu reći da je aftertaste preblag izraz za osjećaj papričice još sat poslije) i ponudu hrane ovisno o danu. Ja sam jela platu, u kojoj dobijete malo dnevnog variva, malo vege sushija, svježu salatu i bujad u tempuri. Kao netko tko je puno godina hodao kroz bujad po Lici, i bujad se standardno ne jede, bilo mi je je zanimljivo probat. Ok je, mogla bih ju ubaciti u popis povrća koje konzumiram. Mooožda da je količina začina manja, da se povrće više osjeti..to bi bilo super. Definitivno super za ponudu grada, samo imam dojam da nije baš izreklamirano dovoljno (možda se varam). Sviđa mi se ideja ručka/obroka sastavljenog od svježe hrane i/ili samoniklog bilja, zaista nije meso potrebno svaki dan, da bi bio sit.

Čula sam da nam dolaze sunčaniji dani, ali vjerovat ću kad vidim. Ja sam trenutno u fazi, kad mi želudac ozdravi do kraja, da skuham kukuruz i kesten i popijem kuhano vino u zimskom džemperu.


In the meantime, I've learned how a stomach can ache, and I've had something called an "acute gastritis attack" which may sound bad, it is much worse in living form. It started on Wednesday and I am only now recovering, and have spent days eating nothing or a few bits, and having stomach ache whatever I did.
On Saturday, when I felt better, I spent the morning attending Open days at Ruđer Bošković Institute. In case you have a chance, go and visit it next time (and it is great for children, they offer interesting workshops and lectures on science, for example, what can we do to protect our planet.
It rained as if it were November, I thought (wrong) it will be better in the evening.
In the evening, while it was heavily raining, I visited to Sumski bistro. It is a vegan, vegetarian and raw food restaurant situated in the very centre of Zagreb.

I've tried the plate, a mixture of various foods and I liked it. In my opinion, it should be a little bit less spices to taste the vegetables better. Otherwise, I am satisfied with the food as well as the service.
I only wish I had my rubber boots and a winter coat and a hat, this is not spring, c'mon, I bet storks are having second thought about their twice-a-year-journey to Europe and I bet they miss Africa at the moment.

I've heard there are more sunny days coming, but I'll believe it when I see it. Till then, I'm more into mold wine and cooked corn, and a winter sweater.

Broj komentara: 7 :

  1. Divna nedelja! I dalje zavidim na basti :) A Gastritis..joj..znam kako je..prvi (i jedini) put- mali vristeci crv sa infuzijom u ruci..ne ponovilo se!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. je, vrt je divna stvar. i bila je divna nedjelja..sad čekam da se opet poklopila neradna sunčana topla nedjelja..

      Izbriši
  2. Da živim u Zagrebu, sigurno bi posjetila Ruđera s nećakom....sada mi je krivo što baš i nemam prilike otići do Zagreba...mi u Splitu živimo pored sveučilišnog kampusa pa ga često tamo odvedem i baš sam mislila malo mu pokazati i fakultete (mislim da na FESB-u imaju i jedan od prvih kompjutera)...Ništa nije zabavnije nego gledati djecu kako otkrivaju znanost.

    Ti si se baš bacila na posao!!! Ja u Mostaru imam mali vrt s ružama i jako u njemu uživam, stalno režem ruže i stavljam ih u vaze, to me jako veseli, praviti sama male bukete.

    Ja sam s gastritisom imala problema zbog tableta koje pijem (najviše Imurana), ali mi se nekako smirilo i već dugo nisam imala napadaj žgaravice..ali znam kako ti je bilo, ja sam se znala ujutro u krevetu tresti od muke i ne jesti ništa cijeli dan.

    OdgovoriIzbriši
  3. Meni je ovo bio prvi susret s gastritisom..ne ponovilo se.
    Što se tiče znanosti, kao i svega drugog, Zagreb je tu dobar jer je veća ponuda raznih događanja i besplatnih radionica i sličnoga. Naravno, nije da svi Zagrepčani to koriste :D al bilo bi mudro na taj način približiti dječadi znanost, u svim gradovima. Ne mora biti Ruđer, može biti bilo kakva škola.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ako ikad trebaš pomoć oko tog vrta, slobodno mene zovi xD Meni fali moja bašća, blago tebi što imaš gdje skoknut do nje :) A vrijeme i dalje blesavo, ovaj vikend tak lijep a sutra najavljena - kiša -.-

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dogovoreno!
      Taj vrt uopće nije velik, ali ja uđem u njega i zgasim se od vanjskog svijeta..samo dišem <3

      Izbriši
  5. Imam gastritis tako da te razumim. Nadam se da ti se neće više javljat, znam da se trudiš jesti zdravo tako da bi trebalo bit sve okej. Ja ga prehranom držim pod kontrolom. E, super da znam za ovog Šumskog, probat ću nešto obavezno! :D

    OdgovoriIzbriši

}, 10);