ponedjeljak, 2. svibnja 2016.

Zoološki vrt/ The zoo

 Subota je bila jedna jedini dan bez kiše, kao što vjerovatno znate. Bio je plan šetnja i kava u maksimiru, ali sam na kraju završila u zoološkom vrtu, u kojem nisam bila barem deset godina.

Za početak, dok smo hodale Maksimirskom, sletila je jedna čaplja na zelenu ogradu, javiti se. Strpljivo je pričekala da ju poslikam, malo se okretala i pokazala sve profile, no kako smo krenule dalje prema ulazu u zoo, sletila je još jedna, pa još jedna..prvo sam mislila da se iste dvije smjenjuju no nije, ostale su ostale stajati, i na kraju su četiri čaplje bile kao dobrodošlica.

Prema zoološkim vrtovima imam podijeljene osjećaje. Zadnji put kad sam bila srce mi je puklo kad sam vidjela medvjede na rubu samoubojstva kako u katatoničnom stanju leže na onim betonskim blokovima. S druge strane, svjesna sam da danas zoološki vrtovi djeluju kao mjesta za spas vrsta od izumiranja, i s te strane razumijem postojanje vrtova. Također, teško da bi oslobađanje životinja, koje su cijeli život živjele u takvim uvjetima, bio mudar potez.

Zoo u Maksimiru se promijenio od mog zadnjeg puta, i to nabolje. Piknuli su i neke novce iz fondova EU, i radi se na proširenju prostora za mnoge vrste, a za dosta njih već su poboljšani uvjeti. Dio vrta bio je zatvoren za javnost jer su baš bili u gradnji, ali ovo što sam vidjela, bilo mi je baš ok.
Ok, treba naglasiti da bi mi na neradnu subotu i to još bez kiše bilo super i da sam samo sjedila na klupi u parku i gledala lišće kako raste, ali odlazak u zoo je bio baš doabr.

Prvo što me iznenadilo je gomila ljudi, i od te gomile, baš puno turista. Slovenci, Norvežani, Arapi.
Zoološki je postao informativniji i više prilagođen djeci, i više prilagođen gostima. Ne sjećam se da sam zadnji put vidjela rampe, na primjer, sad ih ima i za dječja ali i za invalidska kolica.
 Dakle, vrijeme je parenja vodenkonja. Nisam prisustvovala vodenkonjskom seksu, ali ovaj mali na slici je uredno išao i jeo vlastiti drek, no ne znam jel to uobičajen modus operandi tih životinja, ponašaju li se tako u sezoni parenja jer ih šoraju hormoni ili je nešto treće u pitanju (možda kakav vodenkonjski performance pred posjetiteljima). Fora mi je obavijest o koži, da ljudi znaju da su ozlijeđeni zbog primarnih nagona, a ne zbog zanemarivanja ;)


Postoji dio koji se zove Baby zoo, gdje se nalazi mladunčad nekih sisavaca, uglavnom domaćih životinja. Bile su bebe ovce, bebe koze i beba prase. Nakon nekog vremena dok smo im privlačili pažnju tepanjem na nekoliko jezika, došla je ova koza, djeca Slovenci pored mene su bili u sto čuda, i splašeni i ushićeni... pretpostavljam da je djeci, koja nemaju prilike dragati domaće ili ikakve životinje, ovo divna mogućnost.
Tamo je bio je i jedan stup na čijem vrhu je sjedio jarac, žvakao i bio u zenu, a ljudi su se smjenjivali oko njega, dragali ga i slikali se. Osim što je netko prije mene odlučio napraviti selfie i uvalio mu mob u njušku, pa je on malo poludio. Kad smo došle S i ja, bio je opušten i veseo što nas vidi, kako se može i iščitati iz slika dolje.
 Deve :) Prvo, to su ogromne životinje. Ovo je azijska dvogrba deva, izgledaju smiješno, mislim da je jedan dečko i dvije curke. Bili su nezainteresirani za ljude, sve dok im hranitelj/čuvar nije došao. Koja je to ljubav! Pa oko njega, pa se maze, on im daje kruh, a one obajaju oko njega, pokušavaju onako ogromnih glava ustima izvuć kruh iz njegovih šaka..izgledaju zapravo jako mazno. Bilo je zanimljivo vidjet kako su čuvara skužile dok ga nitko od posjetitelja nije vidio. Samo su svo troje ustali, glave pet metara u zraku (ili koliko već), i vide ga, i ravno do ograde, stoje i čekaju. Onda smo i mi svi vidjeli što se sprema pa smo slikali :)
 A postoji i kućica gdje su životinje kojima trebaju posebniji klimatski uvjeti, pa je u njoj toplo i vlažno i tamo žive, uz ostale vrste, zmije. Meni su zmije zanimljive i nikad ih se nisam bojala, ali ove tamo su baš konkretne i nisu za zezanje.
 Ne sjećam se kako se zove, ali za ovog malog sam tvrdila da je lutka jer je (pre)dugo stajao nepomično u vodi, samo s gornjim dijelom glave na zraku. Ja sam onda zaključila (jer imam tako veliko znanje o divljim životinjama, jel) da to nikako nije moguće da on tako stoji u balansu i ne mrda i ne diše i ne ništa, pa je mali gmaz trepnuo, pogledao me, gutnuo i zamahao rukicama. Onda mi je ostatak posjetilaca imalo potrebu reći "jel vidiš da je živ!!" i imali smo bonding moment, ja, životinjica i nešto Slovenaca i Hrvata.

"Beba u nastambi" stoji na dosta mjesta, pa se moli ljude da ne buče ili da ne prilaze preblizu rešetkama i /ili zidu, što naravno ne sprečava sve. Kad smo već kod toga, na par mjesta su se djeca penjala debelo preko ograda i na zidove i, ne znam, nisu to baš najpametnije stvari koje dijete od deset godina može raditi blizu nekakvih bazena sa životinjama. 

 Ovo je rovkica,  ima dug nos (rilo?). Palo mi je na pamet kako postoje bića  na ovom planetu, kojima nije bed imati drugačiji nos i ne siluje ih društvo i marketing da su grdi i da to pod hitno treba ukalupiti u neki barbi nosić. Rovkica nije držala šapice ispred njuške, skrivajući nos, nije ga zapikla u pijesak da ga nitko ne vidi. Boli rovku rilo za odstupanje od idealnog izgleda.

Sad dok preuređuju Zoološki  vrt, spustili su cijenu ulaznica pa je zaista ok. Ako imate vremena i volje, prošećite jedan dan. Svi su bili dobre volje, ugodno je biti par sati okružen nenadrkanim ljudima koji ciče  kad vide neku živinicu.

***************************
Saturday was the only rain- free day and it was a non- working day, and I decided to spend it outside in the nature. since Zagreb has a zoo, and I haven't been there for a decade, we went to see how it looks now, in 2016.

First of all, while S and i were walking along towards the entrance, one heron flew and stopped to say hi. Heron was polite enough to turn all of its profiles so I can take (many) pictures, but then the second one came, and then the third and the forth. First we thought it was the same two birds flying with us, but no, they all stand there looking at us, while two us entered the zoo.

My opinion on zoo is divided. Last time i was there it almost broke my heart seeing the bears and other big animals placed in such small spaces, they looked catatonic.
On the other hand, thing are changing, for the better. I am also aware places like zoos are the ones where endangered species are saved. I just hope their living conditions would improve.

Zagreb Zoo has improved since my last visit ten years ago. I read some info how they got a good amount of money through the European funds and some places were work in progress while I was there on Saturday,  Because some parts of the zoo were a reconstruction area, we didn't see all the species: wolfs, bears, eagles, zebras..but everything else was quit good.

Today zoo is more adapted to people with baby carriage and wheelchairs, allowing them to come and visit and enjoy, too. It is more child- oriented with information about animals that are children appropriate.

First that caught my attention was the Nile hippo. There was a notice saying that it is their mating season, and since they are big and having and not too gentle while trying to mate, they hurt their skin. It is perfectly natural. While I was reading that, one hippo came and eat all the feces from the floor.
I don't know whether it is some part of their hormone thing while mating, a natural thing they do, or some kind of a hippo performance while visitors look at them.


There is a part called Baby zoo, where some young animals spend their time, and you an pet them. It is fantastic for the children, especially those who don't have such opportunities at home. I saw baby goat, baby pig and a lamb there. and one bigger goat, sitting on the top of a wood, where he just sat, relax and chewed his food. People and children would come to pet him and take pictures with him, and he tolerated it all, expect some guy who decided to take selfie with a goat, and put his smartphone right into his face. well, the goat didn't like it,
But later we came and he was thrilled :D to see us, and you can see his happiness on the pictures above.

The next species that caught my eye were the camels, Asian camels. I didn't know camels are so huge. Zagreb zoo has one male and two females, and they were not interested in hanging out with people till the moment they saw their guard coming with food. They saw him well before the visitors has seen him, and they hurried to the fence and stood there waiting for him. When he came, they turned into three petting balls (huge balls) and they acted like some pets, while he was petting them and feeding them.

Snakes are situated in a separate house, together with some tropical fish and a Nile crocodile (not all together, of course). I like snakes, I find them interesting. The ones that were in the zoo, however, were impressive, large and dangerous. There was some kind of a reptile (not really a reptile) that was standing still in the water, only half of the head above the water. The reptile was so still, I was sure it is a toy, and I convinced everyone around me it was a toy. But then the toy blinked his eyes, moved and looked at me, as if he understood what I was saying. Now everyone around me had to tell me I was wrong. That was a bonding moment: me, some Slovenians, some Croats and the reptile.

Among other animals, there were many warning signs about animal babies, where visitors were kindly asked to be quiet or not to come to close.
A part of the zoo is in renovation at the moment, and I hope it will allow animals bigger spaces and better life conditions.


Broj komentara: 20 :

  1. Meni je naš zagrebački zoo odličan! Super je kako svako malo neš zidaju i proširuju, prije je baš bio tuga. Ove koze obožavam, svaki put ih moram ići maziti! ♥ Deve su ogromneeee, nisam znala da su tolike dok ih tamo nisam vidjela! Baš me zanima što će iduće izgraditi, nadam se da će uskoro biti gotovo! I da, uvijek dam onih 5kn u automat za hranu s kojom možeš onda hraniti patke i ribice u onom jezercu/potočiću što ide okolo! Super ideja da ljudi ne bacaju kruh i koješta što samo zagadi vodu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Deve su baš valike, da. Sad trenutno rade na prsotoru za zebre i medvjede (nadam se da neće biti zajednički prostor :) mada neke vrste i žive u zajedničkim prostorima, npr. kornjače su česti cimeri, koliko sam vidjela). Imaju dosta volontera, imaju dio gdje možeš platiti pa si "posvojitelj" neke životinje, i to su čestom osnovne škole. A veliki sponzori su tvrtke. sjećam se, kad sam zadnji put bila, vukovima je sponzor bio HSP, vidim da je danas vodenkonju sponzor Hypo..

      Izbriši
    2. Da, da vidjela sam sponzore :) Ja sam mužu za rođendan posvojila šišmiša xD Preko udruge Park prirode Medvednica :) Dobio je majicu i diplomu i imamo besplatne ulaznice u neku od tih špilja tu gore na Medvednici di su ti šišmiši :) Kornjače su mi kjut kad sjede na onim krokodilima il šta su već :D

      Izbriši
  2. Mene ti je oduševio vodenkonj u Lisabonskom ZOO. Mrcina od parsto kila uđe u bazen koji je u sklopu nastambe, ispiša se, pokenja, napije i ostane se kupati u toj vodi. Pa reci da to nije ultimativno :D.
    Dakle, jedenje vlastitog dreka im je u opisu posla, nije samo hormonski uvjetovano :D.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To je, kao, zatvoren krug :D
      Vrlo ekološki ;)

      Izbriši
  3. Imam isto mišljenje o zoološkima, nisam protiv njih dok god su životinje u dobrim uvjetima. Istina je bilo bi idealno kada bi sve bile u prirodi i kada bih ih svi mogli tamo posjetiti, ali realnost je da ne mogu svi doći do prirodne tako lako, pa gradskoj djeci puno znači ovakav jedan izlet, još ako je zoo dobro uređen i informativan onda nešto novo i nauče, a bolje da su na zraku nego u nekom kinu.

    Meni je Maksimir ostao u nekom lijepom sjećanju, i sami park i zoološki, baš su kao neka oaza...Ne sjećam se kada sam zadnji put bila, moguće je i da ima pet, šest godina. Svakako se slažem da je pozitivno što se u zoološki ulaže i što ima sve više posjetitelja.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. u Njemačkoj sam imala priliku gledate bizone u, ako se dobro sjećam, rezervatu. ako naiđu, super, ako ne naiđu, šetaš dalje šumom. bila je ograda do koje su šetači mogli doći, tamo su se znali zaustavljati bizoni u krdu, impresivni, slobodni..bilo bi lijepo dat životinjama više prostora, kad im već ograničavamo slobodu. Al fora su čaplje i neke druge ptice, koje slobodno preletavaju cijeli vrt. na trenutak dobiješ dojam da smo u divljini.

      Izbriši
  4. Joj ja nisam bila od 2002. u zoo. Tada su me tigrovi i lavovi baš zbedirali jer su kao ušlagirani hodali u krug. Drago mi je čuti da se i to mijenja na bolje. Sviđaju mi se ova upozorenja na nastambama. Stalno govorim kako ću ići i uvijek nešto me spriječi. Jarčevi su u ekstazi kada ste im se približile hahaha, a ovaj mali lutak izgleda kao dinosaur :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. E, nemam pojma kako se zove ovaj što stoji i ne mrda u vodi :) ali je zanimljiv, i da, malo mi vuče na T rexa :D
      Strašno je staviti bilo koga, pa i životinju, u takav prostor i dovoditi ljude da ih gledaju. Ide na bolje, zaista ide.

      Izbriši
  5. Aww.. nisam bila u Maximiru sigurno 30ak godina. Vise se i ne sjecam kako je bilo kad sam bila. Ali bas bi voljela opet. Volim zivotinje, posebno u njihovom prirodnom habitatu. Zadnji put kad sam posjetila zoo u UK, imala sam mixed feelings- super mi je bilo vidjeti toliko vrsta koje nisu domace, a opet me jako rastuzi kad ih vidim u ogranicenom malom teritoriju ... Hvala ti na ovom postu Zuba, bas mi je svasta prolazilo kroz glavu dok sam citala , a i nakon toga :-D

    OdgovoriIzbriši
  6. Vodenkonj!
    Meni su zoo vrtovi tuzna mesta..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Razumijem, i meni su bili. Mislim da bi se koncept trebao pomicati prema ideji rezervata za zaštićene životinje..

      Izbriši
  7. životinje <3
    osim koza. naježila sam se od užasa na ove slike s jarcem. svaka čast na hrabrosti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Koze, ha? Jel to nešto kao meni pauci?

      Izbriši
    2. ne znam, meni su koze kao pauci, ako ne i gore. bojim ih se više nego krokodila i morskih pasa zajedno O.o

      Izbriši
  8. Zoo u Sarajevu je za vrijeme rata bio potpuno devastiran i uništen pa se poslije toga nikad nije ni oporavio. Doduše ne znam kako je bilo prije rata, ali nedavno sam posjetila i otprilike to je jedan manji prostor parka koji čak ima i prilično dobre uvjete, s obzirom da ne drže mnogo životinja. Najveća fascinacija su porodica lavova koje drže u staklu pod strujnim naponom, što je za gledatelje spektakularno jer lav može stajati na bukvalno koji metar od tebe i gledate se oči u oči i nikom ništa. U ostalim Zoo centrima gdje sam bila, divlje mačke i zvijeri su većinom daleko daleko izolovane i jedva se i vide. Baš zato što uglavnom drže razne vrste goveda, odnosno kopitara i ptica, prije nego divljih životinja i djeluje humanije. Mada imaju i mrkog medvjeda koji bukvalno cio život provodi u boksu veličine boksa za psa u bašti. To je tragično.
    Najgore što sam vidjela je bio beogradski Zoo. To je bila noćna mora. Imaju previše životinja na premalo prostora i kavezi su minimalni. Neke ogromne ptice su držali u kavezima tako malim, da jadni ni krila ne mogu raširiti sasvim. Plakala sam na momente od šoka kako ih drže, jer se tačno vidjelo da su životinje u groznim uslovima i lude radi toga.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Moja prijateljica, rodom iz doboja, mi je pričala kako je prije rata Doboj imao odličan zoo. Pitanje je koliko tih vrtova još ima. Mislim da su zoološki vrtovi nastali iz dobre ideje, ali ih je realnost zgazila, i sad životinje pate.

      Izbriši
  9. Nesto kao Kuterevo s medvjedima je idealan spoj dobrih uvjeta za zivotinje i atrakcije za ekipu.

    OdgovoriIzbriši

}, 10);