četvrtak, 13. listopada 2016.

O mobitelima/ On cellphones

Sjećate li se svog prvog mobitela?

Moj je bio motorola, koji, kad bi zvonio, vibrirao bi kroz zidove.
Bio je dobar i radio je svoj posao dugo vremena, puno duže nego što današnji mobiteli rade.

Sjetila sam se starih, prvih mobitela u razgovoru neki dan, kad smo ustanovili kako se danas ljude ne javljaju pod obavezno na mob, jave se ako im se da i ako mogu, ako ne, zvat će nazad. Ili će se javiti skajpom, viberom, whatsappom ili nečim drugim.
Sve u svemu, postalo je sve nekako ležernije, jeftinije, ajd reći ću, bolje.

Oni prvi mobiteli imali su monofone melodije zvona, možda se sjećate, one iritantne melodije koje su probijale uši u javnom prometu, ili kad čekaš kod doktora. Ekrani su bili mali, i kad je došla usluga slanja fotografija, sve slike su bile mutne i plavičaste i zapravo, ništa nisi vidio :D ali slalo se sve u 16.
Kad je mobitel zvonio, ljudi su se bacali na njega da se jave, a pričalo se brzo jer je razgovor bio skup i onda se nabrzak vikalo. Puno previše puta slušala sam kako ljudi govore "nemoj trošiti, reći ću ti sve kad se vidimo, skup je mobitel, ajde, čujemo se", a zapravo bi to sve ispalo jednako dugo kao da su i rekli što su htjeli :)

A kad bi bili Božić i Nova godina, mreža bi pala jer je svatko slao svima valjda u imeniku poruku, moralo se čestitati.
Ja sam početkom 2000.-tih radila u Službi za korisnike jednog operatera, uvijek isti kaos za blagdane ( bilo ga je i inače), uvijek svi u isto vrijeme pokušavaju nazvat, pisati, čitat, ko da im vrijeme ističe i planet će nestati.

No, da se vratim na mobitele. Ne znam koliko imate godina i kad su mobiteli ušli u vaš život, sjećam se kako sam na početku imala otpor prema njima, kako su novine pisale o Vipu koji je dolazio na tržište kako vip na engleskom znati bičevati (ozbiljno, da, pisali su to) i tko zna što nam se sprema..
A mobiteli su onda počeli bivati sve manji, i ljudi su se hvalili mobitelima koji bi stali na pola dlana, kao, vidi kako je mali i sve može, a ekran, jedva ga vidiš :) Srećom, otišla je proizvodnja  u boljem smjeru.
I svi su se deračili na njega, ko da su ga prodavali bez mikrofona.
I još malo o melodijama, kad su napokon s monofonih prešli na polifone melodije, meni je to bio najgori zvuk ikada, ajme, svi su najednom imali neke pjesme i bilo mi je ko da sam na lošim koncertima.

Vidite koliko se stvari promijenilo u desetljeće i pol?
Rekla bih da smo se unormalili. Da, i danas ljudi gledaju u mob dok su u društvu, ali možeš u miru popiti kavu, ne zvoni s drugih stolova tuđi mob od kojeg ne možeš završiti rečenicu jer je pojačan na najglasnije. Ljudi tiše pričaju u busevima i tramvajima. Možda su se naučili, možda su bolji zvučnici. Što god da je razlog, baš se vidi razlika,i to nabolje.

Tko bi rekao da će mob postati hodajući kompjuter, s pristupom netu i kamerom i real time aplikacijama, i da će se moći puniti na komp i u autu, ili na solarnim klupama.

Kakvi ste vi bili tamo u počecima mobitelima? Jesu li vas privlačili ili vas je trebalo nagovarati?
Sjećate li se svog prvog mobitela uopće?
Je li vam olaškao život?

*****************
Do you remember your first mobile phone?
Mine was Motorola, big and heavy. My purse was much heavier when it was in it, and I knew if I had forgotten it.

A few days ago I had a conversation about today's cellphones, and how people often don't pick up the phone. Often they don't hear the ring, or they know they'll get back later.
Everything became so much easier.

When cell phone first arrived here, they had a special status. People would show them around table, and when somebody called them, they were talking really loud, especially in public transport, as if everyone wants to hear what they have to say.
And the melodies! Oh, how irritant melodies were back then.

I remember, first there were monophonic melodies, and one day people all switched to polyphonic, and I thought my ears will explode. And the screens became smaller and smaller, actually the whole thing became smaller (somehow the mobile phone industry changed into producing big mobiles again), and now we have big smartphones, which I like).

I don't know how it was where you live, here people liked to show off with it, putting them on the tables while having a coffee or lunch.

Now, things have slightly changed.
Smartphones became a part of our lives, small computers in our pockets, making life easier.
Who knew, how technology would develop? :)

Broj komentara: 16 :

  1. Ja sam prvi dobila negdje krajem srednje, naslijedila burazov i izgledao je ovak http://files.mgsm.pl/phones/alcatel-one-touch-club-db/alcatel-one-touch-club-db-big.jpg

    Taj nisi mogao izgubiti ni da hoćeš, da ispadne iz torbe, torba odmah 3kg lakša :D A unutra ono tri broja xD Sjećam se padova mreža za novu godinu, pošalju ti poruku u ponoć a ti ju dobiješ u 4 ujutro :D Sad je došlo vrijeme kad hvala bogu ljudi više šalju poruke neg zovu. Kažem hvala bogu jer se ne volim javljati na tel a ni zvati baš previše osim ak zovem muža ili starog :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Moja motorola je slično izgledala, jedna konkretna ciglica u ruci :)

      A kad bi ljudi krenuli greškom nazivati jer su krivo zapisali broj, pa nazovu i pitaju koga su dobili? :D

      Izbriši
    2. takav sam i ja imala, alcatel ot i to neki lijepo plavi :D
      ja najviše pamtim kako su poruke bile hit, ali toliko skupe da bi mi bon trajao tipa dva dana, a onda sam ostatak mjeseca čekala da mama dobije plaću (srednjoškolka, jbg)

      Izbriši
  2. Mene su prilike natjerale da ga nabavim, još na 1-2 god.faksa jer mi je trebalo neko komunikacijsko sredstvo kad sam živjela po podstanarskim stanovima koji većinom nisu imali telefonske priključke.
    Prvi je bio posuđen i mrzila sam ga, jer me mama zvala triput dnevno i svaki put ispitivala di sam, s kim i šta radim. A ja naivno odgovarala, kao da vjerujem da s druge strane može vidjeti govorim li istinu :D :D.

    Kad sam nabavila svoj, bio je veličine cipele. Neki Panasonic, srebrni. Iznimno seksi, s malom antenicom :D.
    Živio je godinama, živ je još uvijek i definitivno u boljem stanju nego smartphone koji sam nedavno morala upenzionirati jer mi hrpa važnih aplikacija više nije htjela raditi. Panasonic ima 2 funkcije i obje rade. Smartphone ima 150 i opet samo dvije rade :D.

    Al znaš što je paradoks, baš sam nedavno to nekom pričala. Kako se dogodilo to da smo u nekom trenu svi išli za tim da je mobitel čim manji i da stane u dlan. To je bio imperativ. Danas smo opet došli do toga da hoćemo to veći i opet mi ispada iz ruke kad pričam. Strašno.

    Ne znam... imam podvojeno mišljenje o današnjim smartphonima. S jedne strane, olakšava mi život. Stavim ga u torbu i znam da je samnom cijeli svijet. A s druge strane, definitivno nas otuđuje. Dok su mobiteli bili primitivni, ne sjećam se da sam ikog vidjela da čeprka po njemu dok je s nekim na kavi. Jer nisi imao šta raditi.
    Danas je sve jako bitno, hitno i važno.

    I za kraj jedno filozofsko pitanje na koje me odgovor muči još od 1998 (kad sam dobila taj prvi mobitel).
    Je li napredak tehnologije rezultat naše inovativnosti u iznalaženju rješenja za svoje potrebe, ili smo postali robovi tehnologiji koja napreduje i uvjetuje naše ponašanje? :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dobro pitanja, i ne znam odgovor.
      Mislim da je mobitel, kao i svaki drugi izum, odlična ideja da si olakšamo život, no, kako to zna biti, ode malo u krivom smjeru.
      dok su mobiteli bili na početku, nisi imao što prčkat po njima, ali zato se tipkalo na kompu, zvalao na telefon i dobijalo informacije. Sad su sve te stvari dostupne odmah i sad na smartphoneu, od google maps koji će ti pokazati put do neke destinacije, kolika je gužva, kakvo je vrijeme tamo a možeš kupiti i kartu prek moba.
      Druga stvar je što će ljudi izgubiti oči na neke candy crush sage, a ne na besplatne on line tečajeve :d no opet, tko sam ja da postavljam pravila na što trošiti vrijeme.
      Mislim da ljudi ili nisu najčešće svjesni što je sve moguće izvući iz mobitela danas, ili jednostavno nemaju snage ili kapaciteta baviti se učenjem i čitanjem, pa se odmaraju skrolajući fb ili instagram.
      možda su smanjili gledanje tv zbog toga :) Svakom njegovo, jel.

      Izbriši
  3. Ja sam prvi mobitel dobila u 8. razredu, legendarnu Nokiu 3310. I ne, nije me trebalo nagovarati, trebalo je nagovarati mamu i tatu da mi ga kupe, ha ha ha.

    Među mojom generacijom su onda bile popularne različite ljubavne i humoristične poruke koje smo si slali kao mahniti, tipa: "Ležim u krevetu, mislim na tebe i gledam zvijezde... U jbt, gdje mi je krov?". Možda se Misty toga sjeća.. I da, oni znakići koje smo prepisivali iz OK-a da dobijemo ton neke popularne pjesme.. Ajme, kako se to sve promijenilo.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ovo sve što pišeš za poruke i kodove mi je nepoznato :D
      al poznat mi je osjećaj dopisivanja prek poruka, i onda se popuni memorija u roku odmah, a sve su poruke bitne i sve čuvaš..;)

      Izbriši
  4. Pocetak 2000 i Nokia 6110..Secam se kako dugo nisam umela da se snadjem da promenim (ili bar stisam) sms zvuk :D Posle je bila cuvena 3310 pa SE koji je divno zvonio pa opet SE kojim se zakacis na wap..Secam se da se masovno igrala zmija na Nokiama :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. jao, zmija < i ja sam to igrala. to mi je bila naj igrica!

      Izbriši
  5. ja jako volim mobitele nove i vrijeme u kojem živim <3
    i puno mi je draže dopisivati se, nego pričati. i volim što je sad dovoljno jeftino sve da za manje od 50 kn mjesečno mi ostane preko 500 minuta razgovora i tri puta toliko sms-ova xD

    i imam lijepi novi, odličan mobitel koji sam ulovila za strašno male pare, al neću ti sad spammat post sa svojim fangirlanjem :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Danas su super uvjeti naspram početaka, da.
      Ja sam dobila divan mobitel za rođendan, i jako se volimo. slobodno podijeli svoje veselje ovdje, pa priča se o mobitelima! Moraš!! :)

      Izbriši
    2. kad već inzistiraš xD
      prošle godine sam počela tražiti mobitel, da bude lijep, dobar i ne preskup. ali su moju potragu prekinuli mama i brat jer su mi kupili mobitel za božić. služio je, nije bio planirano, ali izdržala sam s njim do nedavno. stvar je u tome da ja mobitel stvarno koristim kao i kompjuter, i da mi treba da na njemu mogu biti aktivna na socijalnim mrežama, gledati i pisati mailove, dolaziti do dokumenata na driveu, čitati vijesti itd., a mobitel s premalo rama kršio se svako malo.

      onda sam nakon par mjeseci došla do zaključka kako ću uzeti jedan od dva lenovo modela. jedan je bio tanak i elegantan, s odličnom kamerom, ali baterija mu je bila dosta slaba. drugi je imao hrpu rama, bio je dosta robustan, kamera mu je bila solidna, i mislila sam se na kraju ipak odlučiti za njega.

      odem u dućan, i njega nema. skladište im pokazuje da imaju jedan, ali skladište je u krivu. krenem u razgovor s tipom o svom mobitelu, pa kako sam zadovoljna s lenovo mobitelom, pa kako imaju problema s lenovo servisom jer servis ovlašten za lenovo mobitele nije baš najbolje kvalificiran za njih, kako to sve skupa traje i ljudi mjesecima čekaju na popravak... i pitam ja njega da mi pokaže neki mobitel sličnih karakteristika, ali i slične cijene. kaže tip nemam, jedino ako vam ne smeta što nije neko poznato ime, već kineska marka mobitela. kako nisam snob po tom pitanju, pitam kakva su im iskustva? tip vadi mobitel iste marke iz džepa, prezadovoljan s njim. pokazuje mi odlične recenzije mobitela. ok, pokaži mobitel.

      tip mi pokaže dvije ljepote od mobitela. od koje sam ja uzela onu sa "samo" 2 gb rama, prednjom kamerom od 8 megapiksela, zadnja ima 16 MP! tanašan, baterija mu drži super, a ja ga stvarno izrabljujem, full HD (stvarno se vidi razlika, ajme), kamere su sonyjeve, staklo, neka tehnika nečega applova, servis za njih je servis koji sređuje iphone, i s obzirom na toliko applovih dijelova u njemu, servis funkcionira besprijekorno... otporan, nije plastičan... itd. za samo 1500 kuna, na koje sam još dobila popust :D
      i dobila masku :D

      uglavnom, link na moju ljepotu od mobitela: http://www.cubot.net/smartphones/x16/

      Izbriši
  6. kako se ne bi sjećala! dobila sam ga u prvom srednje....i sjećam se da su prije ljudi u busevima glasno pričali na mobitele...možda zato jer je bilo skupo i htjeli su se pohvaliti..tko je tada mogao dugo pričati na mobitel? Valjda samo poslovni ljudi ( i oni nadobudni)....većina naš srednjoškolaca je tada jedva imala za poruke:)

    Moj prvi mobitel nije bio neki ljepotan (Samsong ako se ne varam), ali mi je bio jako drag:)

    i da...skratila sam kosu:)

    OdgovoriIzbriši
  7. Post je super, bas mi se dopada, uclanila sam se na tvoj blog. :*
    majalivinglife

    OdgovoriIzbriši

}, 10);