petak, 18. studenoga 2016.

Životni./ Life lately



Nemam pojma kamo dani prolaze.
Ozbiljno, kako smo već prošli prvu polovicu studenog, evo ja nemam pojma.

Zatišje na blogu je vezano i za te prebrze sate koji jure. Većinu vremena, kad imam vremena, imam potrebu leć i spavati. Pa spavam.

Ne čitam knjige iz knjižnice, ne sjećam se kad sam sjela i pogledala film ili seriju na laptopu.
Sterilizirala sam Čiku, i cijeli jedan tjedan dani su mi se vrtili oko nje, pisati ću o tome u odvojenom postu. Ona je ok, prasica, krmi, a kad ne spava, pokušava pojesti nešto.

Koliko vidim oko sebe, masa ljudi je umorna i neispavana, i/ili bolesna, pa zaključujem da je do jeseni i nedostatka sunca, viroza i kroničnog umora, a možda i malo nedostatka željeza. Planiram se zaletiti do ljekarne kupiti kupinovo vino, i nekakav tekući preparat sa željezom, koji je kao bolji od tableta, koje su zlo za (moju) probavu.

Ne znam kad sam se toliko veselila blagdanima, s obzirom da inače vrtim očima na izloge i muziku na radiu, koji svi počnu sa zvončićima odmah nakon rasprodaje lampiona.

Valjda mi fali veselja u ljudima oko mene, nedostaje blagosti i smijeha. Ili bar više smijeha.

Kad smo kod dobrote u ljudima, ukralo mi dolčevitu sa štrika. Neki dan.
Nemam puno zimskih majica, prvenstveno jer mi ne treba, na poslu je dovoljno toplo za laganije stvari, a sad ću zvučati ko kakva penzionerka, više mi se sviđaju majice koje su se prodavale pred 10-15 godina. Uglavnom, dobila sam davno nekoliko zimskih majica na dar, one divne, debele, vunene, tople pulovere i dolčevite, s pletenicama na prednjici, ko s reklame za sretne blagdane. I izvadila sam ih i samo objesila van da se provjetre.

I eto, netko drugi nosi moju lila debelu dolčevitu. Čak i nisam bila ljuta, više tužna. Ne pomaže što mi ljudi imaju potrebu reći tko je njima što ukrao, nije to takmičenje kom je gore, nego jebemu, ne volim kad se krade.
Nadam se da ju je barem uzeo netko kom je bilo potrebno, i svo zlo s tim. Jesu vama ikad nešto ukrali? Bezveze je osjećaj, jelda?

Ne sviđaju mi se katastrofične najave kraja svijeta jer je Trump izabran. Nevjerojatno, nama treba stalno neki dokaz da idemo kvragu, ali ne reagiramo na globalno zagrijavanje, to nam je ok.

Idući post trebao bi biti prpošniji :)








I don't know where the days went, it just happened the first half of November is already gone.
I think is it up to the lack of sun, viruses and autumn mood, beside myself, many people around me feel the same: tied and sleepy and without any will to go out and do stuff.

Whenever I have the opportunity, I sleep. I don't read books, I can't remember the last time I watched a movie or a series at home.
Last week I had my dog castrate. The whole week afterwards was dedicated to her, but she's ok now, either sleeping or eating.

I can't remember the last time I was so happy about Christmas songs and lights. I usually roll my eyes on radio music and store windows, that start with holiday things right after the All Saints' Day, but this year I think I need more joy and happiness in people around me.

Speaking about joy and people, my turtleneck got stolen last week. Right from my laundry rope, on my window. The things is, I don't have too many of winter pullovers and turtlenecks. There's no need, and, truth to be told, I like the ones, sold a decade ago, better.
Well, someone else is wearing my lilac winter turtleneck and I only hope, someone in need took it.

It doesn't help when people start to tell me what was stolen at their homes in their lives, because this is not a contest. I didn't even feel angry, I was sad, because I've had it for years and I miss it. Did it ever happen to? Did someone stole something from you? Not a good feeling, right?


I don't like how people tend to see catastrophe in Trump's win and talk about Nostradamus, while at the same time, they ignore the climate change. You don't need Trump for this planet to go wrong.

I really hope my next post will be merrier ;)

Broj komentara: 8 :

  1. teško je biti prpošan. mene svašta ubija, pa manje pišem. nemam energije ili mi se pak ne da, gutam. malo puknem. pa gutam dalje. igram se sa zamorcima i kadlam s dečkom. to su mi neki vrhovi trenutno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Valjda je takav period. Nadam se promjeni :)

      Izbriši
  2. Prase malo, nadam se da je dobro!

    Meni letos ukralo pidzamu i par majica sa strika..da su bile nove pa da razumem al' hajd', necu se i zbog toga stersirati..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, tako nekako i ja gledam.
      Prase je dobro. Dok ovo pišem, spava pored mojih nogu, izgleda da sanja nešto dobro jer maše repom u snu :)

      Izbriši
  3. pozdrav Čikici:)...i ovdje sve puno viroza, jedino to kod jeseni ne volim. Ne mogu vjerovati za dolčevitu...grozno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma, svo zlo s tim.
      Fala što brineš ;)

      Izbriši
  4. Vjerojatno je nekome ubogom bilo zima, a nema! :) Sada se lijepo grije, a ti si "učinila" dobro djelo-htjela, ne htjela! ;)
    Ukrali mi novčanik, na poslu, na dan kada je na mjestu gdje radim jedino zaposlenicima bilo dozvoljeno ući...dakle...bio petak i meni se nije dalo one nevine držati do navečer na poslu pa sam odustala od zvanja policije. Bila sam baš tužna jer me je pokrao neko od kolega.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Joj, to je baš kriv osjećaj...ne znaš tkoje, a znaš da je netko od ljudi s kojima radiš.
      Jednom davno meni je tako nestala pašmina, otišla sma na wc i dok sam se vratila, nje više nije bilo :(
      krađe su mi baš kriva stvar, nije zaimat na savjesti.

      Izbriši

}, 10);