petak, 16. ožujka 2018.

Priča o ptici./ A bird story.

Ispričat ću vam priču o ptici.
Prošlu subotu krenula sam u dućane, obaviti šoping, i nisam uspjela ući ni u prvi dućan, kadli ugledam pred nogama pticu na asfaltu, leži.

Mala tičica, izgledala je ukočeno, no živo, pa sam ju u uzela u ruke i ponijela sa sobom.
Kamo s tičicom kad ste tek krenuli kupovati? Ja sam ušla u dućan s cipelama, otišla do blagajne i pitala ih imaju li kakvu praznu kutiju i pokazala na ptičicu u šakama.
Najednom, svi su se skočili. Jedna zaposlenica juri u skladište po praznu kutiju, neka žena na blagajni vadi svoje cipele i daje mi tu svoju kutiju, neka je meni, njoj ne treba, druga prodavačica vadi škare i buši rupe na poklopcu da mala ima za disanje..unutar par minuta ja sam bila vani, s pticom u kutiji.
Odustala sam, privremeno, od kupovine i otišla doma.


Doma, pasica koja je namirisala pticu, i sad ja polako idem pokazati što je u kutiji, dignem poklopac, a ptica se valjda dobila i najednom poleti, Čika poleti za njom, ptica na okviru slike na zidu, Čika na vrhu kauča.
Onda se ptica ipak survala, pasica za njom, srećom me poslušala kad sam dreknula "Ne!" pa sam stigla spremiti ptičicu u kutiju.

I što sad? Nikad dosad nisam imala ptice, ne znam ništa o njima. Stavim ja obavijest na fejs, srećom imam divne ljude koji su imali odlične savjete, i nakon što mi se par udruga nije javilo, uspjela sam doći do Ornitološkog laboratorija i od tad nadalje kreće koordinirana akcija.

Spasila sam crvendaća.
Crvendaći (a ovo sam sve naučila u par dana) spadaju u muharice, i to su ptice koje se hrane kukcima i jako su bitni za ekosustav jer tamane baje ko veliki. Ovaj mali može pojesti do 10 crva na sat.

Prvo sam saznala da neće jesti zrnje, koje sam kupila u životinjskom dućanu, jer prodavačica po fotografiji nije znala prepoznati koja je ptica u pitanju, i dala je sjemenje za vanjske ptice.
Drugo, trebam mu davati crve brašnare da se oporavi, jer je bio gladan i iscrpljen. Zima je bila duga, hrane nije bilo. Di da nađem crve brašnare? Ko za inat sam sredila cijelu špajzu i nema ničeg da je izvan staklenki, baš zato da se crvi nigdje ne zametnu.
Zovem zoo shop, u mom gradu se crvi brašnari naručuju i dolaze tek za tjedan dana. Računajte da je bila subota navečer. Srećom sam išla za Zagreb navečer, zalijećem se u Avenue Mall, tamo imaju samo fobas crve (ne znam što je to, al kupujem, zadnju kutiju) i tip trči u skladište i poklanja mi kutiju koju su imali za sebe.

Trčim nazad doma, po uputama fobas crvi nisu za crvendaće. Fobas, naime, grize i velik je! Njima hrane tarantule i veće ptice :)

Crvendać je divlja ptica s profinjenim ukusom. Jede samo živu hranu (predložila sam da isječem tog fobasa, nema smisla), ne jede dok je netko u blizini, mora biti malo osvijetljeno da vidi di mu je lov..
To je na kraju završilo tako da sam ja u pol 2 u noći sjedila u polumraku kuhinje i čekala hoće li ta ptica pojesti nešto, a on se držao kao da nikad ne bi crva uzeo u kljun.
Izašla sam iz kuhinje na 15 minuta, vratim se- sve pojedeno.


Onda sam, malo po malo, ubacivala crve, on je jeo sve više, pio puno, Čika je paralelno ludila cijeli vikend jer ju je mirisala po cijeloj kući.

U ponedjeljak navečer pticu sam odvezla u Ornitološki laboratorij, i ispalo je da je crvendać dobro, toliko dobro da se super oporavio i već je jučer pušten na slobodu :)


Odličan je osjećaj bio pomoći. Moram reći da mi je toliko stvari išlo na ruku, toliko ljudi koji su bili spremni pomoći na licu mjesta, od Deichmanna gdje su svi uskočili pa nadalje, da je ptica od mene tražila zapravo samo trud i organizaciju. Sad znam toliko toga da, ako se ikad ponovi, znam što i kako treba. Isto tako, dobro je što postoje udruge koje možete kontaktirati s pitanjima o divljim pticama, i odvesti ih na rehabilitaciju, prije puštanja nazad u divljinu.

Uglavnom, intenzivan vikend :)



Let me tell you a story about a bird.
Last Saturday I was going to a grocery shopping, when I saw a small bird in front of my feet. It looked frozen. I took it in my hands, and after looking at it for a few seconds, I stepped into a shoe store and asked for a shoe box, to keep the bird in it.

Everyone there tried to help me. Stuff ran to find an empty shoe box, one lady at the cashier took her new shoes out of the box and gave it to me, the other employee made immediately wholes in it with the scissors, so the bird has enough air. And so, in just a few minutes, I stood outside, with a bird in the box in my hands. I decided to stop with the grocery shopping idea, and went straight home.

At home, my dog smelled the bird and tried to see what it is.
Apparently, the bird felt better, and as soon as I opened the box, it flew through the living room, my dog jumping right behind it on the couch. But the bird didn't have enough strength and it fell, and luckily I yelled "No!" and stopped Chica from tasting the bird.

Now I knew I had to learn how to save this little bird. My dear FB friends helped me a lot, and I learned I have a robin in my house. Robins don't eat seeds ( and I bought seeds)- they eat worms and bugs. Live worms and live bugs.
Let me tell you- it is not easy finding worms on a Saturday evening in the middle of winter!

I've found an association helping wounded wild birds, and contacted them. they were very helpful and told me everything I needed to know to keep this little robin alive.

First of all, it need live worms. Robin is a wild animal, it eats only when alone, there has to be light so it can watch the food while eating etc.
I didn't find worms in my town, luckily I did find them in Zagreb and bough the only worm package left. And so, for three days, robin lived with me and ate all the worms and drank all the water I gave it. At the same time, my dog went nuts smelling the bird in the house. Imagine having a hound dog with a prey, and not letting the dog do anything.
On Monday afternoon, I drove robin to the Ornithology laboratory, before mentioned association.
Robin was well, and in just a few days, it was so well that it was left back in the wilderness yesterday.

It was a great feeling helping an animal in need. So many people have helped me, I actually only needed some time and effort to coordinate all this.
It was an intense weekend :)

Broj komentara: 13 :

  1. Bravo, Zuba! Divna priča. Spasila si jedan život :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Bila je to prava avantura! Predivna priča, a lijep je i sretan kraj. Crvendać je pravi ljepotan. U pravu si, stvarno je dobro što danas postoje udruge, forumi i drugo gdje se možemo informirati. Sjajno je da postoje i udrugi i načini rehabilitacije ptica, nisam to znala. Lijepo je i kako su se ljudi odmah angažirali da pomognu.

    Ja sam jednom vidjela da se neka djeca vrte oko galeba, izgledao je dezorijentirano i slabo pa sam ga zamotala u ručnik i donijela kući. Preko interneta sam saznala da ima oko godinu dana (zato je bio još sive boje, dakle mladunac iako je bio velik). Otpala mi je ruka dok sam ga donijela, nisam znala da galebi teže do 15 kg, ali osim toga nije me koštalo puno truda, a lijepo sam se osjećala. Probala sam mu davati svašta za jelo, jer znam da su galebovi svežderi, ali htio je samo sirovo meso. Sutradan se oporavio i odletio. Moja je priča isto imala sretan kraj.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam znala da su galebovi tako teški! Ja sam mislila da su ko koke- po par kila ;)
      Bravo za tebe i galeba.
      Da, u RH ima nekoliko udruga koje pomažu i zaprimaju divlje životinje, i ima još nekoliko ljudi (za koje znam) koji se isto bave time.

      U cijeloj ovoj priči svi oko mene, poznati i nepoznati, bili su jako željni pomoći. Valjda i njima samo treba situacija da pokažu što mogu :)

      Izbriši
    2. Da, ima puno dobrih ljudi. Meni je fascinatan oporavak ove ptičice, na prvoj slici se baš vidi da je bila smrznuta, ne izgleda živo, a onda uz malo ljubavi potpuni oporavak. Životinje isto znaju biti pravi borci. Predivno nešto!

      Izbriši
  3. Bravo, Zubač! Prekrasna priča :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Super, spasen jedan zivot. Najljepsi dio u ovoj prici su ljudi, ljudi koji su spremni da pomognu ....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ljudi su toliko jako puno pomogli. Nisam trebala ni guglati, sve su mi servirali, ja sam trebala samo djelovati. Mislim da je zapravo tako često, treba inicijalni input, i onda se masa pokrene, samo im daj razlog da pomognu.

      Izbriši
  5. Baš me obradovao ovaj post :). Jadni crvendać, gladan i promrzao. Sreća pa postoje ljudi kao ti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ima puno ljudi koji pomažu. Samo takve priče teže dolaze do publike.

      Izbriši

}, 10);