petak, 1. lipnja 2018.

Plastika oko nas/ Plastic around us



Otkad znam za sebe čuvanje okoliša mi je bilo bitno, i pokušavam ne ostavljati prevelik otisak za sobom.
U svakodnevnom životu nosim si ručak na posao u platnenoj vrećici, imam svoj beštek i staklenu čašu i keramičku šalicu, ne koristim plastične čaše ni plastični pribor za jelo.

Sve su to male stvari ali svjesna sam koliko puno mi se smeća, pogotovo plastike, uvlači u život.

Europska komisija neki dan je predložila niz mjera za smanjenje otpada u moru.
Već dugo vremena pratim par stranica i grupa koje objašnjavaju, izvještavaju i potiču svjesno smanjivanje otpada koji proizvedemo.
Ako ste imalo na internetu, možete čitati kako se skoro svaki dan javlja koliko životinja je nađeno umrlo od gladi, jer su progutali neko plastično smeće koje smo mi proslijedili dalje, vrstama koje ne znaju da je to naše smeće, da se ne raspada, da se ne jede.
Mi smo ti koji radimo smeće u vlastitom dvorištu i samo ga poguramo dalje, gdje se ne vidi, a neke tamo životinje ne znaju pričati i žaliti se, ne znaju što im se događa, i jednostavno umru u mukama.

Trenutno se nalazim u naselju gdje je na valjda tisuću ljudi postavljen jedan zelen otok, i da bih mogla reciklirati sve što želim, moram sjesti u auto i tražiti kontejner gdje ima mjesta za moj otpad, jer kontejneri u mojoj ulici su zatrpani.
Pisala sam firmi koja se brine za to, čekam da odgovore.
U mojoj ulici ljudi gledaju na otpad kao na smeće, i nakon preseljenja iz Zagreba moram se priviknuti na to da ovi koriste svaku priliku da nešto, što se ne bi smjelo, spali iza kuće ili se jednostavno baci negdje gdje se ne vidi, recimo usred šume, sve dok ne dođe zima pa vreće sa smećem strše između ogoljenih stabala.
Ovo ne znači da u Zagrebu svi poštuju pravila, kamon, ali barem su mjesta za recikliranje dostupn(ij)a.

Da se vratim na plastiku :)
Pazite li uopće na to koliko smeća ostavljate iza sebe? Jel vam svejedno pa uzmete sve vrećice koje vam nude po placu i po dućanima, ili se pripremite i imate svoju, ili odbijete ponuđenu?
Koristite li slamke i plastične čaše i kave za van, plastične i umjetne materijale za odjeću, igračke od plastičnih dijelova, sve ono što traje prekratko, a životni vijek plastike je duži nego naš?
Koliko pazite na sastav stvari koje koristite u životu? Je li vam uopće bitno što radite i što se događa okolišu?
Kako ljudi oko vas reagiraju na vaše ponašanje?

Moram priznati da imam svakakvih ljudi oko sebe. Neki me potpuno razumiju i rade slično.
Neki me ne razumiju ali poštuju moje odluke o recikliranju svega što mogu reciklirati. Neki uopće ne shvaćaju o čemu pričam i sipaju neke fore i pošalice ili iznose neke svoje tvrdnje da nikad ne bi koristili nošeno ili korišteno i kako je second hand valjda najveće fuj zlo
Što sam starija, manje ulazim u neke polemike jer od toga kruha rijetko ima. Mogu raditi po svom i biti eventualno primjer.
Čitala sam danas o bebi tuljanu koji je umro, nije uspio ni godinu dana doživjeti. Našli su mu komad plastike u crijevima, a bio je dovoljno izgladnio da se iz toga nije uspio izvući. O bezbrojnim izvješćima gdje cijela jata ptica umiru, i nailaze im samo kosti i šake plastike kojima su ih roditelji hranili u gnijezdu možete pročitati i na ovom linku.

Ne treba mi brdo smeća iza kuće i mrtve lokalne životinje, da shvatim da smo grozni gosti na ovom planetu.


*********************

Are you aware of the plastic we leave behind us in our everyday life?
Every since I was a child, I tried to be good towards our planet. I would've said it differently back then, but I was aware of the plastic and other materials I leave in the garbage.
This week the European Commission  decided to ban the plastic due to damage it does to the animal life around the globe, especially in waters.

For some time now I've been following a few associations and groups that inform us how much garbage we create and how much damage does that garbage create. the most horrible thing is that animals die of plastic. They get stuck in plastic bags, they east small and not so small plastic parts, and not being able to digest them, and not being able to eat anything afterwards, they die of hunger. So so many animals, all around the globe, suffer because we can't deal with our own trash and just hit it someplace else. Animals don't know plastic is not eatable, they don't know where to report it, they just suffer a lot and die, young and old.

Since my relocation from Zagreb I have found myself in a situation where I can't find places to leave plastic, glass or paper to recycle. There are not enough places nor cans for that. I wrote an e mail but I'm still waiting for the garbage company to answer me.
People around me have more traditional way of dealing with stuff they don't need. Some of it gets burned, some of it gets tossed in the woods, where no one can see it, until the winter comes and the leaves fall of.

My awareness is not something I share with everyone. There are people around me who understand, and then there are people who kind of mock with my second hand and recycle approach to things. There are people in between, of course, who don't  do the same but respect my point of view.

The plastic ban should be affecting everyone's life, because things a re about to be changed soon. How do you deal with it in your life? Are you aware of the plastic? Do you take care of it?
Do you avoid taking plastic bags and take your own  tote when going shopping?
How much do you think about environment and are you affected with the pollution?

Broj komentara: 5 :

  1. Znas moje misljenje po pitanju recikliranja :) Srecom, ovde postoje otkupni centri za koriscenu plastiku pa kad ljudi shvate da mogu zaraditi jos koji dinar, nije im mrsko da recikliraju
    I jos jedna pametna stvar sto se mini- deponija tice- postoji poseban viber broj na koji posaljes fotografiju i lokaciju deponije i tim dodje i pocisti :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovo s viberom zvuči super!
      Meni se moja smećarska firma još nije javila...

      Izbriši
  2. ja sam na svoje oči vidjela kako mali kozlići jedu plastiku, bila je nekakva velika plastična vreća koju su jednostavno žvakali dok ih nisam nekako uspjela otjerati od te vreće ...Inače kozlići pripadaju jednoj starijoj bakici koja ih pase po okolnim brdima pa uvijek nabasam na njih kada šetam...Nisu samo životinje ugrožene i jadna djeca mogu nešto progutati.... a plastični otpad je samo dio otpada, tu je i drugo smeće, ratni otpad, nekad čak i biološki... strašno je to. Otpad se jednostavno mora sortirati i moraju biti kante svugdje, a i ljude se treba naučiti da sortiraju smeće i ne bacaju ga posvuda, bilo milom kroz edukaciju, bilo silom kroz kazne.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, naši prostori, nažalost, imaju i otpad iz rata, i svega tu ima što bi se trebalo pokupiti i maknuti iz okoliša.
      S jedne strane se čudimo što je toliko ljudi bolesno, s druge se u vode i u zemlju ilzijeva i zatrpava što smije i što ne smije.
      Ja sam sad u procesu uređenja kuće i kako želim za većinu stvri naći prikladno mjesto za optad, ispada da je potreban Tom Cruise jer postaje nemoguća misija.

      Izbriši
    2. da, najgore je kada nema tih posebnih kanti za smeće i kada ih treba tražiti nadaleko i naširoko. U Splitu ih ima pored svake zgrade, barem u mome starom kvartu, ali ovdje u Mostaru nema skoro pa ništa, ima kao neka kanta za papir i to je to, uopće nema za odvojeno stavljati plastiku, odjeću, organski otpad i sve ostalo.

      Izbriši

}, 10);