ponedjeljak, 9. srpnja 2018.

Životni./ Life lately


Moj život trenutno se sastoji od koordiniranja majstora (množina), pomicanja stvari po kući i pokušaja da živim usred svega toga.
Dobra stvar je da se zaista miče i sve to ima neki vidljiv napredak. Manje dobra stvar, a to vjerojatno već znate svi vi koji ste išta radili po kući ili stanu, je to da rad na kući zahtijeva konkretnu količinu živaca da se sve napravi u dogovoreno vrijeme i onako kako se netko dogovori s majstorima.

Imam super iskustva s jednim dijelom majstora koji su došli i napravili dogovoreno u dogovoreno vrijeme, počistili za sobom i otišli.
A onda imam ove druge. Majstor koji je došao mjeriti nije mi sjeo od prvog dana, al ajde, nije mi to mjerilo, no postajalo je sve gore, da bi eskaliralo nejavljanjem na telefon i probijanjem rokova. 

Strašno je to zanimljivo, daš ljudima novce, spoložiš si slobodne dane i posao da budeš doma, i onda druga strana odluči ni ne javiti da će sve kasniti dugo, i ne znaju kako dugo. I ne znaju ništa reći, osim da "Gospođo, šta želite da Vam kažem?"
Bila sam strašno neugodna preko telefona, bezobrazna i oštra i sve što inače nisam i ne volim ljude preko telefona postavljat na mjesto, ali bilo mi je nevjerojatno da itko misli da takvo ponašanje može proći. Znam grozno izgledati i zvučati kad se uozbiljim, bez vikanja, ali jasno i polagano objašnjavanje sa smrtno ozbiljnim izrazom zna djelovati.

Njihovi pokušaji da me skinu s telefona uz "kad nešto saznamo, javit ćemo se" rezultirali su mojim polaganim i jasnim objašnjenjem, možda sam zvučala kao da ću otići tamo i složiti scenu, što će se dogoditi ako oni ne dođu na vrijeme.
Onda sam se ispuhala i zaključila da izgleda ne ide tako, ne mogu se trošiti na pizdeke koji ne poštuju tuđe novce i vrijeme, i otišla raditi na legalizaciji kuće, što je isto zanimljiva i sasvim druga priča.

Ne bi vjerovali, u roku 24 sata majstori me nazvali da stižu iduće jutro. 
Očito pokazivanje zubiju djeluje.

A legalizacija? Trebalo im je 4 godine, uz požurnicu koja je poslana, dokumenti su jednostavno "zapeli negdje" i "zašto niste bili uporniji" i jako im je žao, imaju puno posla.

Sve u svemu, super tjedan, velike stvari su se riješile, al da košta energije, vremena i živaca, košta.
Dok sve to traje, za pola odjeće, o nakitu ni neću, ne znam di mi je, ormari su prekriveni ceradam, ja napamet izvlačim robu i nadam se da će se boje i dizajn barem djelomično preklapati. Ovako nekako, kao na slikama :)

Eto, sad sam se ispuhala pa mogu u novi radni tjedan s majstorima!
Jeste i ikad prolazili kroz nešto slično? Gdje je zapinjalo kod vas? Kako ste riješili?

My life lately consists of renovation workers who walk around the house doing their job.
I am satisfied with most of them. They come at the mutual agreed time, do their job, clean after themselves and leave. Of course, life isn't always pink and there is always somebody who's work etiquette is different.

In my case there is one company that decided to prolong their time on our project without letting me know. Not only that, they have tried to cut me off while talking on the phone with some funny sentences such as " we will let you know, relax, what do you want us to say?" 
I mean, this i snot some voluntary work. It is work that is being paid and will be paid and it takes my time, too. I have rescheduled my work week to adjust it to scheduled days.
And then, I found they don't know when they will come.
I was rude and unpleasant and talked slow and clear and gave them my opinion what will happen if they decide to act that way.

I can tell you that being deadly serious and looking the same way, without yelling, but saying loud and clear what should be done, can do miracles. In my case, I got a phone call the next day a believe it or not, I was informed these repairmen decided to come to my house the next day and do all they should be doing.

Amazing what a good approach can do :)

And while I was fighting my battles on more fields at the same time, I live in a house where most of closets are hidden under blankets and I can't approach to most of my clothes, let alone jewelry. So I take whatever I can reach and hope it will look good on me combined. This is how my daily outfits look like recently :)

Broj komentara: 8 :

  1. Ajoj... sretno. Nemam što pametnije napisati. Ako sam ikada iz dubine duše nešto hejtala :D bio je to period renoviranja i objašnjavanja s majstorima. Valjda je nuklearna fizika ispoštivati dogovor. Ja razumijem, dogode se nepredviđene situacije, ali kad se ekipa počne bacati sa šemama... uh.
    Sjetila si me baš na posljednji susret s majstorima za prozore. 10 dana pretvorilo se u 27, a nakon njih je još rastezao onaj što je trebao pokrpati te rupetine nakon montaže istih... da li da pišem da je ono što je trebao raditi u 2 dana (s dva dana pauze između), radio u 5 dolazaka... i ja sam tako fino sama 5x ribala kuću generalno, jer on nije htio ni za sobom počistiti, kamo li nešto više...
    Smučili su mi se.
    A znam da ćemo se uskoro družiti i u novom stanu.
    I dižu mi se sve dlake xD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala :)
      Moje raspoloženje ide u ciklusima. Pripreme i dogovori traju jako dugo i imala sma faze kad bih mislila da će trajati sve to 100 godina, jednostavno ne vidiš nikakve rezultate. Onda se pokrene, pa sam bolje. Onda se zakomplicira i dođe mi da idem s palicom i riješim komplikacije, ali zakon mi ne dopušta. Znam da će biti sve gotovo, ali ovo sve jede vrijeme i energiju i nije fora.

      Izbriši
  2. Ni ja nemam dobra iskustva s majstorima. Bahatost samo takva. Nikad se ne postuju dogovori ni rokovi. Najgore od svega sto se drze kao da ti rade uslugu sto ce doci kod tebe (raditi!), uvijek su u nekoj stisci s vremenom (a sami odabiru kada ce raditi) i uvijek nesto iskrsne i moraju istovremeno jos negdje biti. Jos i kad ih pitas koliko nesto naplacuju... nikada nista konkretno... vidjet cemo i sl. Ne, necemo vidjeti ako ne znam hocete li mi naplatiti i mogu li si priustiti 100 ili 1000 kn.
    Eto, ispuhala sam se i ja 😁

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, trenutno sam u tome da svo moje slobodno vrijeme ide na natjeravanje majstora, a do sad su dvojica otkazali na dan kad su trebali raditi. samo se ispuši, i meni je ovo ventil ovdje :)

      Izbriši
  3. Da, stvarno je ogroman stress baviti se majstorima, meni je dio posla oko njih odradio i muz, ali je zato svo ciscenje i dosta drugih obaveza palo na mene. Mozda nije slucajno da sam dva dana nakon useljena u novu kucu, zavrsila u bolnicu i nisam bila dobro mjesecima. Ima i dobrih majstora, ali su manjina, a svaki rad po kuci je stresan sam po sebi, pa jos i legalizacija...nama su deset puta izgubili papire i slali na krive adrese....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Baš m je žao kako ti se sve odrazilo na zdravlje.
      Ja sam se isto bavila legalizacijom, trebalo je samo 4 (četiri) godine da se kuća legalizira, unatoč požurnici. Kad sam napokon imala razgovor s odgovornima, svi drugi su ispali krivi, najviše mi jer nismo slali još požurnica.
      Naporno je i iscrpljujuće. Trenutno uopće nisam veslea oko svega toga, nadam se da će veselje proći kad se ova fizikalija završi.
      I nadam se da će ti uskoro biti bolje.

      Izbriši
    2. hvala, imam sam neku operaciju glasnicu koja nije uspjela, pa mi se i rana inficirala, sada sam na antibioticima i nadam se da će sve ostati na tome, baš sam se napatila sa tim. No, dobro zato baš treba uživati u malim stvarima i ljetnim danima, čitala sam da su te neke male radosti najbolji lijek za stres, a stresa imamo i previše svi.

      Izbriši
  4. Ja sam nedavno selila u drugi grad i bilo je baš nekog posla u novom stanu, kojeg ni čovjek ni ja nismo imali živaca da radimo. Našli smo odličnog majstora, kojeg smo tjerali da uzme pare kad ostane po cio dan da nešto radi i kucka, jer je on uvijek samo htio za goriva. Plus sve je tako fantastično odradio da ću ga sto puta preporučiti svima. Valjda su manja mjesta drugačija i ljudi imaju više savjesti i obraza, jer su velike šanse da ćete se opet negdje sresti. :D

    OdgovoriIzbriši

}, 10);