srijeda, 3. listopada 2018.

Projekt od godinu dana, gotov/ One year project, done



Ovaj post pišem zadnja dva mjeseca, i nikad mi nije bio dovoljno dobar.
Projekt od godine dana je završio, barem što se tiče izazova od godine dana.
Naravno da sam kupovala! Mogu sebi komotno skočiti u usta i reći da ne znam izdržati vlastiti izazov, no postoji nešto razloga za kupovine.

Preselila sam se u kuću koju sad renoviramo, i prilikom spremanja i seljenja apsolutno svih stvari, riješila sam se velike količine odjeće. Puno toga što je čekalo neki bolji dan, kad bih u budućnosti možda mogla nešto s nečim skombinirati, kad smršavim, narastem, uozbiljim se stilski ili podjetinjim- sve je letilo.
A ako ste se probali rješavati stvari, vjerojatno ste došli do toga da ste u početku blagi no s vremenom sve kritičniji prema vlastitom ormaru, i sve manje stvari prolazi ispod vašeg radara.
Tako je bilo i meni, i nakon što sam se riješila svačega, ono što je ostalo, nosila sam često.
Kako je sve to što sam imala, već imalo kilometražu, od ove zime nadalje počela sam primjećivati da su mi deblje haljine za zimu postale ofucane, puloveri istio, iznosila sam neke cipele do njihove smrti.
Trebalo je investirati u novo.
Tako da, jesam, kupovala sam. Puno manje nego ikad prije, nije nijedna kupovina bila slučajna ili nepotrebna, ali kupila sam u godinu dana dva para obuće, koja će biti za ovu jesen koja je jučer počela.
Nekoliko pari hlača za posao, nekoliko haljina za posao i izvan posla, 4 majice kratkih rukava, jednu dolčevitu i dvije torbe.
Super mi je bio izazov. Ne znam je li do njega ili do trenutka u životu, ali više ne idem u šetnje po dućanima, ne gledam čega ima, kritičnija sam. Ovo ide paralelno s mojom sviješću o utjecaju fast fashiona na okoliš, na megaproizvodnju proizvoda koji žive kratko i brzo postaju otpad, pa se kritičnost u kupovini prelijeva i na plastiku u kući, u vrećice, u ambalažu, u ponovno korištenje stvari i promišljanje oko onog što mi ulazi u kuću.

Neću nastaviti izazov, jer obično bude tako kad nešto odlučim :) svašta uleti u život, no trenutno sam u fazi da smanjujem količinu svih stvari oko sebe, pa se ne bojim da ću s prestankom projekta postati netko drugi, koji će od sutra peglati kartice po blagajnama dućana.
Osim toga, kad platite silne majstore i proizvode koje vam ugrade po kući, svjesni ste kamo su novci otišli pa i to utječe na dućansku potrošnju :)


Što se tiče ovog bloga, već neko vrijeme se pitam trebam li ga uopće nastaviti, pogotovo što zadnjih pol godine- godinu imam manje vremena i energije i uopće nemam dojam da netko čita.
Teme o kojima pišem su se promijenile, svi smo se promijenili i nisam sigurna da je ovo najbolji medij za mene. Dat ću si par mjeseci i vidjeti je li za ključ u bravu ili nije.






I've been working on this post for so long, but somehow I was never satisfied with what I wrote.
A one year project was over in August. And  it was not a shopping free year.
I purchased, quit a lot. Well, not as much as I purchased before, but was shopping.
The thing is, moving to a house means a lot of renovating. I have decluttered so much, donating and selling and giving to recycle so many books, clothes, stuff- I actually got rid of  a big part of my clothes. There was wardrobe used for so long, you could tell it was worn out.
So, I got rid of worn out stuff, and bought wardrobe I need for work.
In comparison to purchase throughout years before, this is small, but I don't think I will make this challenge again.
This whole year made me more aware of a few things: reusing and recycling and making less waste in my life. I am even more aware of the fast fashion and hyper production and all this made me far more critical. I don't need a challenge anymore, my mind has already been changed.

I know I write here really not often, and that is another topic to be discussed.
I'm in a state of mind wondering if this blog should stay alive or not, because for the last six months or more I have lack of time for it and I don't know if there is really someone reading it.
Topics I write about have changed, we all have changed and I am not sure this is the best medium for me.
I will give myself a few months more and see if it has come to an end.

Broj komentara: 12 :

  1. Nemoj odustati od bloga. Makar pisi rijede, ali nemoj prestati. Ima nas kojima si uzor i koji jedva cekaju svaki novi post.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Već pišem rjeđe :D
      Sad si me s ovim o uzoru scimala. Nikad se nisam tako doživljavala, hvala ti.

      Izbriši
  2. Meni su ti izazovi nekupovine odlični i nekoliko puta sam ih radila po nekoliko mjeseci (ne znam jesam li ikada baš punu godinu, možda se i ne sjećam). Mislim da se lakše odijevati kada je ormar prazniji, a unutra su stvari za koje znamo da nam pristaju i da su nosive. Tako da manje je često više.

    Ako nemaš vremena za blog, najbolje je pisati manje često i kada ti to baš nedostaje. Tako ti neće dosaditi.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, mislim da je lakše odijevati se kad ormar pregledniji.
      Razmišljam jednostavno smanjiti baš tako kako kažeš, bez obaveze i dok se situacija sa slobodnim vremenom ne smiri.

      Izbriši
  3. Selidbe su cudo za evaluaciju osjecaja, odnosa i stvari. Drago mi je kuda su me odvele zadnje dvije godine i koliko sam minimizirala kupovinu i materijalne stvari koje posjedujem. Tek sad mogu vidjeti koliko je to oslobadjajuce i koliko me gusilo kupovanje i posjedovanje, ali u isto vrijeme i bilo neki ispusni ventil i utjeha.
    Otisli su i neki odnosi, ali zahvaljujuci novom "prostoru" i prostoru, usli neki ljudi koji i trebaju sad biti tu :)
    Bitan je taj osjecaj zadovoljstva i lako je o njemu pametovati kad ga imas, malo teze zadrzati. Zato cu se sad nadovezati na ideju prestanka pisanja bloga. Necu te nagovarati ni da prestanes ni da nastavis. Osluskuj svoje potrebe, dobro ti ide ;)
    Xiang :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, selidbe te natjeraju da razmisliš o svemu, isplati li se nešto zadržati ili je sam proć.
      Cijela ova godina iza mene je bila katalizator promjena, a nazad u staru ja ne mogu i ne želim.
      Hvala ti na savjetu, poslušat ću sama sebe na kraju :)

      Izbriši
  4. Draga Zuba,
    radujem se svakom Vasem novom tekstu i nadam se da necete odustati od bloga. Odmorite se, napravite pauzu, stogod, samo nemojte ici zauvijek.
    Srdacan pozdrav

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Lidija,
      hvala Vam puno! Izgleda da će biti pauza i odmor, pa kad bude vrijeme za pisanje- bude.

      Izbriši
  5. Samo da znas da te citamo i radujemo se svakom tvom novom postu!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sad ispada da žicam komplimente! :D
      Nije mi to bila namjera, i hvala puno, dhk40. Je li ti itko rekao da imaš rijetko ime? :)

      Izbriši
    2. ha ha ha .... jednostavno inicijali ime i prezime (rodjeno i muzevljevo) + broj godina kad sam pravila account i mail-adresu

      Izbriši

}, 10);