nedjelja, 18. kolovoza 2019.

Održiva garderoba 2./ A sustainable wardrobe 2.

Otkako sam zadnji put pisala o održivoj modi i garderobi, završila sam online tečaj, naučila puno, rastužilo me još više toga. Aktivnija sam na Instagramu po tom pitanju ali kao što sam i napisala, sve će biti i ovdje objavljeno.

Kad krenete kopati po tako nekoj temi, ispadne da sve što se znali dosad, ne vrijedi baš puno.
Ispadne da čak i kad mislimo da radimo dobro, budemo zapravo pod utjecajem nečijeg marketinga koji mulja.
Krenimo od početka.
Tečaj je bio zanimljiv i informativan. Meni je otvorio oči po mnogim pitanjima, no najviše me pogodio dio o prirodnim materijalima.

Pamuk i viskoza su posvuda, odlični su za nošenje, lagani i mekani i kombinacije s drugim materijalima su odlični. Čovjek bi rekao da je pamuk dar s neba, ali nije baš tako.
Pamuk je biljka koja troši jako jako puno vode. Kad pišem jako puno vode, mislim na zbilja puno.
U jednoj Indiji, za proizvodnju 1 kg pamuka potroši se 22 500 litara vode. Aralsko jezero, gdje Uzbekistan i Turkmenistan sade i proizvode pamuk, gotovo je presušilo.
Kad je Aralsko jezero presušilo, soli i pesticidi su se oslobodili i otišli u atmosferu, trujući pritom i ljude i zemlju okolo. Ovo su samo dva primjera, na mjestima koja su jaki igrači u pamučnoj industriji.

To što je pamuk prirodan materijal ne znači da je njegov uzgoj "prirodan" niti da je uzgoj i proizvodnja neopasna. Zbog njega farmeri prelaze na nasade pamuka, nauštrb drugih kultura. Vode nestaje, a o tome da za bojanje pamuka treba još vode nisam ni počela. Dok pamuk dođe do nas, mi ga gledamo lijepog na policama i na vješalicama, dok cijeli dijelovi planete ostaju uništeni, presušeni, a cijena pamučnih stvari je takva da prosječna osoba ne razmišlja puno o uzrocima i posljedicama tako jeftine robe.

Svjesna sam da postoje situacije i razdoblja kad je povećana potražnja i potrošnja pamučnih stvari. Beblja odjeća, djeca koja rastu kao male gljive, situacije kad ljudi ostane bez svega ili promijene težinu pa se moraju obući, sve to ima smisla.

Stvar je u tome da ovo što sam navela nije jedina lista razloga zašto se toliko pamuka proizvodi. Ljudima je često jeftinije dati manje para za neku majicu, pa nek traje sezonu, nakon toga se ta majica već sva iskrivila i nakosila i ne liči na ništa (jer tkanina prije rezanja i šivanja nije iskuhana, da se niti slegnu, i to je jedan razlog zašto je tako jeftino) i nema druge nego hititi u smeće ili probati donirati, i kupiti novu.

Činjenica je da takvim ponašanjem profitiraju samo brendovi. Radnici na drugom kraju ove priče sigurno ne profitiraju, to su ljudi koji su praktički moderni robovi, rade za toliko malo novca da se nikad neće moći izvući, i dok god ljudi pristaju na tako jeftine stvari, tvornice će proizvoditi nekvalitetnu odjeću i plaćati radnike kikirikijem..
I uz tako male cijene, high street brandovi strašno zarađuju, pa možete zamisliti kolika je razlika u cijeni proizvodnje i prodaje, ako i u majici od 30 kn bude velika zarada.
Cijelo to vrijeme okoliš propada. Propada do razine da su neke rijeke postale biološki mrtve. nema biljaka ni životinja, nema kupanja tamo, lokalne životinje nemaju gdje piti vodu niti se zemlja može navodnjavati.
A dovoljno je daleko da se ne priča dovoljno o tome, nego su nam glasnije, i bliže, reklame za nova sniženja i nove sezone, još jedne sezone prirodnih materijala.


Ne pada mi na pamet ikome viriti u novčanik, no smatram da ljudi često ne znaju kolika je cijena onoga što kupuju i što nose, i što na kraju bace. Potrebno je (više) pričati o tome da nemamo neograničene resurse, neće ovo ići ovako do zauvijek, ta silna kupovina i potrošnja stvari koje bi trebale trajati duže od jedne sezone, bez da se majice skoče, isperu im se boje, otkine se porub i pola majice se zakrivi da vam šav ide preko cica.
Kupovina skupljeg nije nužno garancija da će majica biti kvalitetnija. Treba uzeti u obzir više faktora, i probat ću se dotaknuti svega u ovoj seriji postova, a već sad vidim da ću imati o čemu pisati :)

Što se mene osobno tiče, nakon nekupovanja godinu dana, i nakon što sam opet počela nekupovati, nosim ono što imam. Ovo ljeto nisam kupila jednu jedinu novu stvar od garderobe. I opet nisam iznosila svu ljetnu garderobu, jer ju imam more.
Kad dođe trenutak da treba nešto kupiti, a doći će, prvo ću pogledati što se nudi u second hand svijetu. Znam da ima vas koje second hand odbija. Vani ima dućana gdje se prodaje roba koju nitko nije ni nosio, ljudi znaju kupiti i nakon nekog vremena daju to dalje, još s etiketom. Znam da ima ljudi, znam neke, koji tvrde da tuđa odjeća nosi tuđu karmu. Nekima se gadi nositi tuđe. Svega ima.

Bilo bi mudro pronaći neku alternativu, da se bar djelomično smanji kupovina nove serije odjeće, dok se istovremeno prodaje ili poklanja ogormna količina nenošene odjeće. Neki dobiju na dar, ili im se doma ne svidi, ili naslijede, ili krivo kupe..to je sve dobra odjeća koja godinama može poslužiti svrsi, a proći ćete uglavnom jeftinije.

Osim second handa, postoje i manufakture koje su se okrenule proizvodnji pamuka i pamučne odjeće a da paze na okoliš. To su uglavnom manji brandovi ali stoje iza toga što rade i kupovina takve odjeće omogućuje preživljavanje firmi koje se trude paziti na okoliš i radit posao koji vole.
Probala sam naći primjere  iz Hrvatske i regije, nažalost, što se tiče pamuka, to je neizvedivo kod nas.
Za hrvatske primjere mogu samo reći da je korak naprijed i kad nađete nekoga tko nije sve prenio na istok gdje se kroji, šije i pakira, a etiketa se tu našije pa ispadne da je "made in croatia".

Što se tiče outfita na slici, ovo je haljina, miks viskoze i još nečega, koju imam 4+ godine. Moja vjerna pratilja je od proljeća do jeseni, svake godine, jedna od onih peri-deri stvari.
Plan je da ljudi osvijeste da nose svu odjeću koju imaju barem 30 puta. Ova haljina je davno prešišala taj broj.
Since my last post here on sustainable fashion, I ended an online course about the sustainable fashion, a course that taught me much and made me sad for various reasons.
First, let me tell you I haven't bought one single new wardrobe piece since my decision to start the slow fashion and try to live more slow and more sustainable life.

When talking about course, I have learnt that I don't know much, and that I know is not true.
I already see this topic will last through many posts, because there is so much that can be written, and needs to be written, because it is not in the media as often as it should be.

One of the things that confused me and made me sad was the part on natural materials.
I always thought buying and wearing natural textiles is the right thing to do, that I'm conscious  environmental oriented. Besides, I feel good in cotton and viscose.
Unfortunately, it isn't that easy nor that good. The thing is, the cotton industry is huge and is destroying the environment. I am not over dramatizing. The production of cotton uses large amount of water. For 1 kilo of cotton 22 500 liters of water is used.
Aral lake is almost gone, while Turkmenistan and Uzbekistan are pushing on the cotton industry, the lake is almost dried up, releasing salt and pesticides into the atmosphere, poisoning the farm land and the water around it.

And if you think it ends here, you are wrong. The cotton coloring and manufacture use even more water, making some rivers biological dead. There are no fish in them, no vegetables, no life. Local wild and domestic animals cannot drink from these rivers, and land can not be watered. Imagine huge parts of the world, where this cotton is made, completely destroyed. We don't dear about it often because it is an inconvenient truth, and it is much more pleasant watching tv and internet commercials about new sale season.
People got used to fact an usual cotton t shirt lasts one season. It gets shorter or stranger in the meantime (because the cotton textile is not washed before cutting anymore, one of the reasons it is so cheap), and people don't know what to do with it except tossing it into the trash or trying to recycle.

Cotton wardrobe shouldn't last one season. It can last for years.
It is not my intention to peak into other people's wallets, so this is not the post where I'll be telling you what you must do. But I think, people often don't know what alternative is.
The alternative, in this case, offers a few options. Second hand shops often sell wardrobe that is actually never worn. There are people out there who buy clothes and never wear them, and then try to sell them.
Also, try to recycle. Wear other people's inherited or gifted clothes.
I know some of you think this is gross. I also know some women who think other women's clothes have a bad karma, so, I've heard it all.

You can choose how to respond. Wearing second hand is not the only answer.
In case you'd like to buy new clothes, there are actually brands who work with ethical manufactures, having ethical philosophy, and not employing people someplace East, in a modern slavery, to sew your clothes. Such ethical clothes are more expensive, yes.
High street brands, that sell t shirts for a couple of euros, still manage to create a huge profit, so you can imagine how cheap it is in the beginning, and how little these workers get paid, on the other end of the textile industry.

I know it is easier not thinking about it, but we don't have endless capacity on this planet for a behavior where people buy and toss and then buy and then toss some some, expecting over and over new clothes. It doesn't go like that, and it won't last much longer.

I would say, if you have an opportunity, buy clothes with more quality, something that won't change the shape in a few months. Invest in clothes you will enjoy wearing for many times. It can be bought secondhand, or given, or bought someplace.
It is important to become aware we are the part in this process, and we can decide how it will look like from now on.

The dress in the picture was bought 4+ years. It is my go to dress from spring till autumn, every year.
It is a mixture of viscose and some other materials. One of the ways to keep your clothes longer in your wardrobe is to wear everything you have at least 30 times. This dress was worn 30 times a long time ago.


Broj komentara: 7 :

  1. Ja sam isto proučavala tu problematiku i složenija je nego što se čini na prvi pogled. Puno ljudi kupuje pamuk jer misle da tako pomažu ekologiji, ali to je upitno. Ja još kupujem pamučne stvari od Galeba, prvenstveno zbog kvalitete šavova i jer njihove stvari dugo traju no poprilično sam sigurna da se taj pamuk više ne proizvodi u Hrvatskoj ( ne znam možda sam u krivu ali mislim da je više manje sav pamuk uvozan). Čula sam da je bambus isto problematičan, čak i puno puno gori od pamuka,a reklamira se kao ekološki materijal. Jedna profesorica modne ilustracije i dizajna koju pratim na YouTubu je rekla da je bambus najgori za okoliš. Uglavnom, mislim da je idealno rješenje nositi odjeću što više puta što možemo. Ja ovo ljeto nisam ništa novo kupila za sebe (jesam neke stvari mužu jer mu je rođendan) i nemam namjeru ništa kupovati do kraja godine. Kada sam god radila to 'nekupovanje' (ne sjećam se gdje sam prvi put pročitala o tome i probala, možda prije par godina), shvatila sam da je moguće godinama ne kupovati ništa (ako si odrasla osoba, djeci očito treba kupovati odjeću). Nije samo odjeća problem, cijelo to potrošačko društvo je problem, trebamo promijeniti svoj mentalitet pa ćemo onda moći napredovati kao društvo. Super ti je ta haljinica i lijepo ti stoji!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se s tobom, jedno od rješenja jest nositi odjeću što je duže moguće. Slažem se i s tobom oko toga da je ovo kompleksna tema, ada se o modi i odjeći obično priča kao o nečem laganom i zabavnom, štivo za na plažu i dok ti je dosadno. Tekstilna industrija je 3. najveća u svijetu, masa ljudi radi u njoj, masa para se vrti. O tome koliko se proizvodi ni neću, o tome ću poseban post. To su suludi brojevi, to su, pogotovo ljetni, komadi robe koje pola zapadnog svijeta kupi samo za jedno ljeto, to su badići koji traju samo jednu sezonu i postoje generacije cura i žena koje isti badić nisu obukle dvije godine. a to je samo badić. dodaj na to ljetne haljine, majice, kimona, hlače..toga je more. Slažem se i s tobom da je potrošačko društvo problem, to je toliko ukorijenjeno da se stalno nešto kupuje ili mora kupiti da ljudi i nisu svjesni koliko je konzumerizam dio nečijeg identiteta.

      Izbriši
    2. Da, mislim da su novije generacije skroz naviknute na to obuci pa baci, ta konstantna kupovina postaje sve veći i veći problem. Već sada je Zemlja na rubu uništenja, što će biti ako se ovako nastaviti stvarno ne znam. Nije samo kupovanje problem neko i to stalno bacanje svega, cijela ta instant potrošačka mašinerija. S jedne stvari guraju se stalno neka sniženja, a sa druge strane ljudi ne znaju ništa popraviti ni zakrpiti, ne znaju ni dugme prišiti. Kada gledaš da su prijašnje generacije žena skoro sve znale šivati bez puno razmišljanja o tome, onda je to stvarno problem jer je to velik korak unazad. Kod nas se već izgubio veliki broj tradicionalnih zanata- a tko će ih vratiti? Svaka naša regija imala je svoj način šivanja i izrađivanja torbi, novčanika, cipela, odjeće i čega sve ne, veliki dio te zanatske tradicije već je nestao. Kada sam se prvi put srela sa stranim ženama koje ne znaju ni kako neko voće očistiti a kamoli spremiti i skuhati nešto šokirala sam se, a danas je to i kod nas sve uobičajenije. To je stvarno jedna kompleksna tema. Istina je da se ogromni novci vrte u toj tekstilnoj industriji, a sve ostaje nekolicini, većina radnika radi u groznim uvjetima. Dobar je primjer kupaćeg, a kao što kažeš to je jedna stvar, ljudi kupuju brdo toga svake sezone nanovo. Meni svi kupaći traju godinama, doduše i nisam na plaži i ne plivam tako često kao prije, ali i kad jesam nisam ih nikad bacala nakon ljeta kao što neki rade. Kada konzumerizam postane dio identiteta onda je to veliki problem. U puno ljudi se javlja i ovisnost o kupovini. Jedan profesor s fakuleta koji nam je pričao o svojoj kolegici koja je skoro dobila slom živaca jer nije mogla kupovati ništa dok su bili na nekom seminaru zajedno, valjda je bilo riječ o nekom manjem mjestu gdje trgovine nisu radile kada su oni bili ili tako nešto. Na kraju je našla nekog vlasnika koji joj je otvorio trgovinu. To može zvučati smiješno, ali nije, mislim da ovisnost o kupovini može itekako biti opasna kako za pojedinca tako i za društvo.

      Izbriši
  2. Čini se da si zrela za capsule wardrobe!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nikako! Ja sam maksimalist, sa 40 godina imam kolekciju odjeće koja traje i traje :D
      No, s vremenom sam postala stroga, i svjesna puno toga, i nema kupovanja bez veze i bez plana.
      Nakon toliko vremena nekupovanja, znaš da su mi još uvijek puni ormari? :)

      Izbriši
  3. Sjan tekst! I sama vec godinama ne kupujem i borim se koliko mogu protiv ovog sumanutog potrosackog drustva. Takodje sam saglasna s Ivanom Split, da nije samo problem u pamuku, nego je problem uopste u konzumerizmu, koji je vrlo ozbiljan problem i ne znam sta treba da se desi, da se ljudi konacno osvijeste i shvate da i planeta ima svoje granice izdrzljivosti. Meso ne jedem godinama,ne kupujem bespotrebne krpice, minimalno kupujem stvari u plasticnoj ambalazi itd.
    Dubravka, citam Vas stalno, divni ste i podrzavam Vas u svakom pogledu!
    Veliki pozdrav

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Lidija, hvala Vam puno!
      Pokušavam ne prijeći neku zamišljenu crtu i postati internet ratnica koja samo piše borbene tekstove, jer o ovome bih mogla do sutra :)
      Činjenica je, što ste i Vi i Ivana već naveli, da je sve ovo dio kompleksnijeg problema, no ja ovdje najviše pišem o modi i odjeći i životu, pa se najviše i referiram na to. U usporedbi s jednom Amerikom, mi smo još i dobri, no konzumerizam je tu, skupljanje i gomilanje i kupovanje je toliko jako dio naše kulture, da toga nismo ni svjesni. U masi kućanstava stvari se gomilaju, jer "mogu jednom zatrebati" i kupuju se ako su na sniženju, "jer mogu jednom zatrebati". To je petlja, nagrađivanje kupovinom i tješenje kupovinom i uvijek je neka potrošnja u pitanju, da stvarno nije jednostavno svakome samo tako stati i promijeniti se. Zato su ovi postovi, možda nekome i pomognu.

      Izbriši

}, 10);