utorak, 3. rujna 2019.

Kožni kaputi i jakne/ Leather coats and jackets


U mom projektu nekupovanja novog, danas ću pisati o prepravljanju starih stvari.
Naslijedila sam kožnu jaknu i kaput (koju krznar zove bundicom, pa hajde neka bude bundica).
Kupljene su davno, prije 30-40 godina, i potpuno su očuvane. Dugo ih je već gledam, ova nazovibundica je meka i topla  a jakna je odlična, ali obje je kupio moj otac za sebe, i to su muške jakne/bunde  a ja nisam visoka, mršava manekenka kojoj bi takvi krojevi stajali, i zaista je trebalo malo to prekrojiti da liči kako treba.
Nazovibundica je dugi kaput od janjeće kože, s umjetnim krznom iznutra. Čak ima etiketa s imenom i prezimenom kožara koji je to radio (Nijemac, kupljeno u Njemačkoj, i s garancijom). Na prednjici ima umjetno krzno. Kožna jakna je brušena koža, krojem onako malo vojnički, jako ugodna.

Trebalo mi je vremena da nađem nekog tko radi s kožom i krznom, nije mi se baš dalo dati bilo  kome tko šije. Našla sam kožare krznare i tip je odmah znao što i kako treba (ne nužno ono što sam ja predlagala, jer neke stvari nisu bile izvedive, a neke ne bi dobro stajale). Odlučila sam mu vjerovati jer on ima puno desetljeća staža rada s time, a ja nemam, i ostavila ih njemu.
Naravno da je sve trajalo duže od planiranog, trenutno sve zaista zapinje, no nazvali su me prije par tjedana i otišla sam po njih.
Sviđa mi se kako je ispalo. Bunda uopće nije uska, nije tako krojena a ni ja nisam nešto od uskih stvari, ali su rukavi suženi, rame je spušteno, popravljene su rupe za dugmad i sad izgleda kao da je moja. Jakni je isto skratio rukave, na leđima stavio falde da suzi leđa i dignuo ono kroz što prolazi pojas.

Ovo su, inače, moje prve kožne jakne. Nikad nisam prije kupovala takve stvari, a sad sigurno ne bih kupovala nove, jer nisam za to da se životinje ubijaju da bi im se uzela koža s tijela za nove jakne.
Već napravljene stvari, pa ni odjeću, ne vidim smisla bojkotirati jer su već tu i veće poštovanje pokazujem prema njima pazeći na njih a ne da ih hitim na neko reciklažno smeće.

O koži i lažnoj koži uskoro slijedi poseban post.

Iz razgovora s drugima shvatila sam da kožnih jakni i bundi ima dosta po second hand dućanima, vintage dućanima, inozemnim thrift shopovima i po svim mjestima gdje se tako nešto prodaje, pogotovo što su ljudi prodavali, i prodaju još danas, svašta što ima vrijednost jer nam je društvo na dovoljnom stupnju siromaštva da se rješavaju svega da zarade.
Ako razmišljate o kožnim jaknama ili krznenim bundama, uzmite u obzir da ima dobrih primjeraka po povoljnijim cijenama na takvim mjestima, bez potrebe da tamo nekog kolju za tu istu jaknu.
Što se tiče kožara i krznara, sve sam više svjesna da su dobri krojači, što god da kroje, rijetki i da ih treba cijenit.
Imam krojačicu koja radi sve, od zavjesa do kaputa. Trebalo je dosta vremena da nađem nekog, s čijim radom sa zadovoljna. To je, valjda, kao i s frizerima :)

Što se tiče jakne, svjesna sam da na slikama izgleda kao da imam rep :)
Slikala sam kad sam došla doma usred noći, preumorna da razmišljam. Tu jaknu planiram nositi s pojasom zavezanim iza, bolje mi stoji.
Sad samo treba doći barem nekakva jesen, ako ne i zima.

Today I'll show you a coat and a jacket I have inherited, and have them mended.
These are leather coat and a jacket, originally bought and worn by my father. They are sewn for men and really to big and bulky for me, so when I decided to give them a go,  I needed to find a tailor who is good with leather to mend them and readjust them to my measurements.

It took me some time to find the right person and to get the coats back, but I like the final result.
These are pieces 30-40 years old. I wouldn't buy new leather wardrobe today, but have no problem with wearing and using old/vintage stuff, because it can be either worn or tossed to landfill.

Now I have a leather coat with faux fur inside, and a leather jacket. I know I look like I have a tail in the last pictures :) but I was tired making them and had no will to make the pictures again. So, here you go, me and my piggy tail.

I am still in my not-buying-new project. I really have everything I need, and enjoy much more such projects where I mend wardrobe I've inherited. These pieces last for decades, they're of good quality and I have no intention purchasing something new while I have such treasures hidden in my closets.

Soon I'll write a post on leather and faux leather wardrobe.

2 komentara :

  1. Ja sam uvijek za popravak starih stvari, to je najbolji način očuvanja okoliša. Odlično je što si uspjela pronaći ljude koji se sa tim još bave. Svaki put kada pišem na svome blogu o održivoj modi dobijem komentare da si ne mogu priuštiti takve stvari, a zaboravljavaju da poanta uopće nije u kupovanju samo nekih etičkih brendova nego i u nekupovanju. Mislim da se radi kože životinje i ne ubijaju jer je većina kože koja se koristi nusproizvod mesne industrije. Mislim da se kravlja koža koristi za većinu toga, a ogroman broj krava dnevno završi u klaonici. Sa krznom je druga priča, ali i tu ima smisla kupovati vintage i spašavati stare stvari. Ništa što je 'staro' zapravo nije okrutno, puno je veće zlo pustiti da propadne i baciti kožnu ili krznenu jaknu u smeće.

    Predivna jakna i sviđa mi se kako je prekrojena, baš ti dobro stoji, a sigurna sam da je i jako topla.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti. Vidiš, nisam znala da netko sve to smatra forsiranjem kupovine isključivo skupim etičkih brandova.
      Mislim da se po pitanju održive mode treba još puno pričati, pisati i informirati.

      Izbriši

}, 10);